U Holandskom jeziku se pojavio novi termin:Specijalisti za mlade golubove’. Taj termin je ugledao svjetlost dana sredinom osamdesetih. U to vrijeme su u Holandiji i Belgiji neki odgajivaci poceli da rasturaju na takmicenju mladih. 10.000 golubova na trci i jedan odgajivac osvojio 1, 2, 3, 4, 5 mjesto? To je prije bilo nemoguce ,ali je postalo realno. U pocetku nikom nije bilo jasno otkud ti senzacionalni rezultati kod tih odgajivaca koji su drzali jezik za zubima. Normalno,price o novim tajnama su se sirile poput vatre. Je li ‘nova generacija’ imala nesto novo? Ovo nije cudno pitanje. Razlika izmedju nekoliko srecnih i ostalih takmicara sa mladim golubovima je bila neprirodno velika.

STA JE BILA TAJNA ?

Godine su prosle i sad je jasno kako su radili ti “specijalisti”: Znali su da drze mitar pod kontrolom! Njihovi mladi nisu leteli brze od ostalih,ali ‘ostali’ nisu mogli da ih prate zbog mitara. A opste je poznato da golubovi koji mitare ne lete. Kad otvoris golubarnik golubovi koji mitare nece da treniraju. Kad se golubovi kupaju mozete primetiti da golubovi koji mitare imaju teskocu da polete. Teski su jer nemaju vecinu svog perja.Mitar je proces kod hormona od kojeg se golubovi ne razbole stvarno,ali organizam tada mnogo slabi. Iz tog razloga sve vrste oboljenja se pojavljuju u jesen ,kad golubovi mitare u Evropi. Njihova otpornost je tada narusena. Kako su ‘specijalisti’ uspjeli da kontrolisu mitar? Postoje dvije metode: – U Flandersu (Belgija) su to radili uz pomoc cortisona. – Holandjani sa  zamracivanjem golubarnika. Za cortison je otkriveno da unistava golubove. Mnogi pobjednici koji su prodati pokazalo se da su neplodni u golubarnicima novih vlasnika. Cak je i vlada misljenja da nije dobar i cortison je postao zabranjeni prizvod. S obzirom da je lako pronaci cortison u izmetu prilikom testa ,odgajivaci kod kojih se nadje budu diskvalifikovani na 3 godine. Osim onih koji mogu da angazuju skupog advokata. To su oni ciji advokati mogu na sudu da dokazu da nije odradjena pravilna procedura prilikom testiranja golubova. Zato je cortison zabranjen i svaki odgajivac u Evropi koji zeli da bude uspjesan takmicar sa mladim golubovima nema izbora: Mora da zamracuje golubarnik da bi kontrolisao mitar. Kad je ‘tajna’ specijalista otkrivena neki reporteri su reagovali optimisticki u golubarskim casopisima. – ‘ovo je dobro za sport.’ – ‘Opet su podjednake sanse.’ – Era specijalista sa mladim golubovima je proslost.’ Ali nisu bili u pravu. Jer sad, mnogo godina kasnije, jos uvijek mala grupa odgajivaca dominira na takmicenju mladih a niko ne takmici mlade koji mitare, svi koriste sistem zamracivanja . ‘Ima li nesto kod danasnjih takmicara sa mladim golubovima da je zajednicko’ pitace se neko? Da,ima.

TAJNA

Izgleda su napravili novi tip goluba, golub koji ranije sazrijeva. Ovo je uradjeno kroz rezultate mladih. Zreli kao veoma mladi i veoma mladi skart’ kaze vecina ‘specijalista’ koji nemaju ni jednog dobrog 3 ili 4 godine starog takmicara . Poznato je da dugoprugasi (oni koji se takmice na trkama od 1.000 kilometara imaju golubove koji kasnije sazrijevaju. Cinjenica je da ni jedan sampion na dugim stazama u Evropi nije specijalista sa mladim golubovima. Zato Evropljani ne razumiju zasto ljudi iz inostranstva koji se takmice samo sa mladim golubovima kupuju golubove za duge staze, golubove koji su pobedili iz Barselone na primjer. Razlog moze da bude jer su vremenske prilike tamo teze. Zemlje u Evropi su drugacije, jer su ravnice i uglavnom umerene temperature. Jesu li ljudi koji zive u planinskim i oni koji se takmice u tropskim predelima uspesniji sa golubovima za duge staze? Ili je bolje da uvoze golubove od ‘specijalista za mlade golubove? Ja to ne znam. Ono sto ja znam za takmicenje mladih golubova u Evropi je da je to sasvim druga vrsta takmicenja. Ali ima drugih stvari koje su im zajednicke sa sampionima za mlade golubove. TRENING Bez izuzetaka velika paznja se poklanja treningu. Ali danasnji trening se razlikuje od nekadasnjeg. Nekada su odgajivaci nosili golubove na 5 kilometara, zatim 10, 15, 20, 25 i tako dalje. Ali ova metoda je prevazidjena. Jer sta se u vecini slucajeva desava kad trening pocne ? Prva 3 ili 4 puta odgajivac se vraca kuci prije golubova. Mozda zato jer su mladi i neiskusni pa se vracaju kuci sa daljine od 10 kilometrara za sat i vise. Sampioni su otkrili da nema smisla povecavati daljinu prilikom treninga takvih golubova. Ono sto vecina radi je sljedece: Nose svoje golubove na oko 5 kilometara, zatim oko 10, pa oko 15. Zatim ne povecavaju daljinu dok golubovi ne dodju direktno i brzo kuci. Jedino kad ovako urade povecava im se daljina. Kad golubovi odu direktno kuci oni smatraju da sljedeci trening moze da se poveca na 70 kilometara. To je otprilike maksimalna distance do koje odgajivaci treniraju svoje golubove, vecina ne ide dalje od 30 kilometara. Specijalisti treniraju cesto svoje golubove, cak i do 10 ili 15 puta prije pocetka takmicenja. U Holandiji i Belgiji takmicenje mladih je subotom. Posljednjih godina neki odgajivaci su misljenja da se rezultati mogu popraviti sa povecanim treninzima u toku takmicenja. Neki ovo praktikuju svakodnevno, ali su shvatili da je to pretjerano. Sad vecina sampiona trenira svoje mlade jednom nedjeljno u toku takmicenja. To je srijedom ili cetvrtkom, a daljina je uglavnom oko 20 kilometara.

HRANJENJE

Sto se hranjenja tice vecina ‘specijalista’ ima isti postupak. Prvih 10 nedjelja njihovog zivota mladi dobijaju ‘tesku’ hranu. To znaci hranu sa dosta proteina (grasak). Posto je E Coli postao veliki problem u zadnje vrijeme koristi se vise dodataka nego u proslosti. Posebno sirce (od jabuka) i yogurt su postali popularni. PH (sirce) i lactobacillus (yoghurt) se pretpostavlja da umanjuju sanse za napad Coli. Kad mladi napune oko 10 nedjelja, mjesec dana prije nego sto pocne trening, daje im se laksa hrana. Trecina te hrane je dijetalna a dvije trecine je ‘normalna’. Ovo davanje ‘lakse’ mjesavine cesto prati lijecenje protiv trihomonijaze. Rezultat je da golubovi pocinju da treniraju neusiljeno sto je ‘uglavnom’ prije nego sto pocnes da ih nosis na put. Elektroliti su takodje postali popularni. Narocito poslije trke po vrucem vremenu kad tijelo izgubi tecnost za elktrolite se pretpostavlja da mnogo koriste golubovima. Grit je jos uvijek najvazniji dodatak jer sadrzi kalcijum. Grit zato treba cesto osvezavati. Kad drzite grit duzi period u golubarniku prasina padne na njega i golubovi nece da ga jedu. Neki odgajivaci drze grit napolju,ispred golubarnika. On se osvezava kad pada kisa. Svaki put nakon kise golubovi idu tamo da ga jedu. Cak se desava da golub koji dodje sa trke prvo sleti na to mjesto gdje je grit umesto da udje u golubarnik. Njihov instikt nam pokazuje koliko je vazan grit.

GOLUBARNIK

Ono sto sampioni dobro shvataju je vaznost golubarnika. Prije svega klima treba da bude optimalna. Ako golubovi treba da se bore protiv vremenskih uslova koji su losi (nedovoljno vazduha, pretoplo, previse vlazno ili velika promaha) nikad nece uci u dobru formu.        Vazni faktori su: – vlaznost koja stalno treba da bude odgovarajuca. – Ista temperatura danju i nocu. Sampioni takodje znaju da je najvaznije (i mladi i stari golubovi) da se golubovi osjecaju udobno u svojoj kuci (golubarniku). I zato stalno udesavaju da golubarnik bude prijatan. Stajalice i boksovi da budu svuda tako da golubovi odluce koji ce da zauzmu. Ljubav prema teritoriji bi trebala da im bude sto veci podsticaj jer ce ova ljubav motivisati golubove da se brze vrate kuci.

GAZDE

Dobri takmicari sa mladim golubovima bez izuzetaka provode mnogo vremena sa svojim golubovima. Takmicenje sa starim je druga prica, ne treba mnogo vremena i napora da bi pobedili sa njima. Kod mladih treba da budes stalno prisutanda bi ih pratio, trenirao i tako dalje. Za to treba vremena i zato ni jedan specijalista za mlade golubove nema puno radno vrijeme i to je razlog zasto specijalisti sa mladim golubovima imaju zenu ili partnera koji je ukljucen u takmicenje. Imati zenu koja voli golubarski sport je velika prednost. Njen zenski instinkt je nesto sto mladi golubovi itekako primecuju. Zato da bi bio uspjesan u takmicenju mladih treba vise od dobrog golubarnika, treninga, dobre hrane i cak dobrog kvaliteta. Mladi golubovi jedino pobedjuju kad su motivisani. Treba da imaju razlog da bi htjeli da se vrate kuci. A zadatak odgajivaca je da to registruje.

RAZLIKA

Skoro svi specijalisti sa mladim golubovima u Holandiji i Belgiji rade isto. Prema metodama sampioni se mogu podijeliti u dvije kategorije. I jedni i drugi imaju prednosti i mane.

– Ima grupa koja takmici svoje golubove prirodno., To znaci da dozvoljavaju golubovima ili ih cak podsticu da se pare. Kad imaju mlade u gnijezdu pakuju se za velika takmicenja. To malo pile ga natjera da zuri kuci i da ne odustaje. Mana je ta da mladi koji se takmice sa gnijezda nece da treniraju dobrovoljno oko golubarnika. Moras da ih nosis na put prije takvih trka.

– Druga kategorija sampiona se takmici odvojenih polova. Pola dana prije pakovanja polovi mogu da budu sastavljeni a takodje nakon trke muzijaci i zenke mogu da budu zajedno skoro do kraja dana. Prednost ovog sistema je da ce golubovi trenirati satima i to neusiljeno kad ih pustite napolju. Zato ne mora da se ide na put sa takvim golubovima. Mana ove metode je ta da je tesko ocijeniti koji ce golubovi dobro leteti. Veliki problem za odgajivace koji hoce da se klade na odredjene golubove. Moze se napraviti jos jedna podjela:

– Specijalisti koji redovno lijece svoje golubove, posebno protiv respitornih problema.             – I druga grupa,oni koji rijetko lijece. Obe metode mogu da dovedu do uspjeha ali onima koji lijece nemaju povratka nazad. Kad prekinu lijecenje imaju probleme.

MOJ NACIN

Ja takmicim mlade odvojenih polova . Seksualna zelja treba da im bude motivacija. Ja nisam pobornik lijecenja. Oslanjam se na prirodnu otpornost jer mrzim probleme i mogu da kazem, da nikad nisam zazalio zbog toga. Treba napomenuti da ako se fokusiras na trenutne rezultate antibiotici mogu da budu korisni ili cak vise od toga sa akcentom na TRENUTNO. Narusices prirodnu otpornost svojih golubova ako budes dugo koristio antibiotike. A nazalost to mnogi rade. Neprekidna je borba izmedju bakterija i antibiotika i bakterije na kraju budu pobjednici, kazu naucnici sa strahom. Respitorni problemi su nocna mora za mnoge odgajivace. Njihovo pitanje ne bi trebalo kako da lijece,nego na koji nacin da zastite golubove. Dobar golubarnik i golubovi koji su prirodno jaki da izgrade svoj imuni sistem je dobro za pocetak.

© Ad Schaerlaeckens