Stalno slušam žalopojke stranih odgajivača,posebno Amerikanaca.

U prirodi Amerikanaca je optimizam i borba bez predaje kad hoće nešto da postignu.

Sportisti iz čitavog svijeta znaju kako je teško takmičiti se protiv njih.

‘Ti momci’ žele da pobede, u svakom slučaju Američki odgajivači su konkurentni. Neki rade teške poslove da bi uštedeli za kupovinu golubova.

Ovi golubovi bi trebali da ih učine pobjednicima u našem sportu,ali samo nekoliko godina kasnije mnogi od njih vide da su kupili škart .

ISPRANI MOZGOVI

Jesu li oni zbog toga glupi?

Naravno da nisu.

Problem mnogih od njih je što su fini, previše naivni i imaju mnogo povjerenja u medije.

Snaga medija je dobro poznata; malo stranih odgajivača zna Holandski jezik i zato zavise od informacija koje čitaju u časopisima na svom maternjem jeziku.

A ono što se može pročitati u stranoj štampi ili na stranim sajtovima često diže kosu uvis mnogim Holanđanima i Belgijancima.

Niko od nas ne zna Kineski,ali ja imam razloga da vjerujem da njih još više varaju nego na primjer Amerikance.

‘Zašto izdavač tih novina dozvoljava da se objavljuju te laži?’ može se neko pitati.

Možda ne zna ili jednostavno neće da zna istinu.

Ako bi komentarisao laži koje se reklamiraju izgubio bi klijente i novac koji je potreban da bi časopis opstao. Zato je za njega bolje da ne provjerava i da ne zna istinu.

NJIHOVI PROBLEMI

Problemi sa kojim se sreću strani odgajivači su sljedeći:

– Ne znaju Holandski jezik.

– Ne poznaju golubarstvo u Holandiji i Belgiji.

– Misle da je istina ono što je napisano i imaju mnogo povjerenja u ljude sa imenom.

– Zatim neki razmišljaju previše racionalno.

Za 500,000 USD može da se kupi bolja kuća nego za 150,000 USD.

Za 1,000 USD može da se kupi bolja kamera nego za 150 USD.

To je drugačije u golubarstvu.

Skupi golubovi ne moraju biti bolji od jeftinih.

Neki trgovci dobro znaju da ako ponude jeftino golubove mnogi potencijalni kupci gube interesovanje, jer misle da postoji veza između cijene i kvaliteta.

Daću vam nekoliko primjera da bi ovo bilo jasnije.

NACIONAL

Na sajtovima i u časopisima trgovci se hvale sa Nacionalnim pobjednicima koje su kupili u Holandiji.

Ranije u većini slučajeva nisu pominjali ime odgajivača,a često čak ni broj prstena goluba kojeg su kupili.

Davali su zvučna imena kao što je ‘Rocket’, ‘Superstar’ itd.

Hvala Bogu,odgajivači su postali malo pametniji,ali ne dovoljno.

Posebno Amerikanci upotrebljavaju riječ ‘Nacional’ što znači da odgajivači čitave nacije učestvuju na trci.

Istina je da osim nekih 2-dnevnih letova postoji samo JEDAN pravi ‘Nacional’ u Holandiji,koji je trka iz Bloisa.

Ako se kaže da su golubovi koji su pobedili iz Strombeeka, Pommeroeila itd Nacionalni pobjednici,u tom slučaju su ljudi prevareni.

Treba takođe napomenuti da ‘mi Holanđani’ koristimo termine koji dovode do zabune.

Imamo trke koje zovemo ‘Nacionalne NPO trke’ ,ali mi znamo da ove trke nemaju ništa sa  ‘nacionalom’ ,nekad čak nisu ni provincijalne.

OBMANE

U mnogim publikacijama u Americi se može pročitati da je golub kojeg je kupio neki biznismen bio najbolji od 55,000 odgajivača u Holandiji.

Istina je da je tamo BILO 55,000 odgajivača,ali prije 40 godina.

Golubarstvo je u dekadenci danas i zato ih nema više od 26,000 i nikada se ne dešava da svi oni učestvuju na istoj trci.

Jedan momak je tvrdio da je kupio pobjednika 70,000 golubova sa stanice na kojoj samo 15,000 može da se pusti odjedanput.

S obzirom da mnogi Evropljani znaju Engleski jezik,neki znaju o ovome i pitali su čovjeka kako može da objavljuje takve stvari.

Amerikanci su pocrveneli i bili ćutljivi ostatak dana.

‘Ćutljivi Amerikanci’ podsmijevali su se Holanđani,a ustvari to nije bilo razloga za smijanje.

Normalno,na prvom mjestu su krivi kupci,sami; trebali bi da budu malo više skeptični kao Kinezi.

U proljece 2008.godine jedan moj prijatelj je kupio goluba koji je imao tako dobre rezultate da je postao sumnjičav. Poslao mi je mejlom rezultate i pedigre i vidio sam da su ti rezultati bili nemogući,a pedigre je uz bio još lažan.

Zatim samo budala kupuje mlade od goluba koji je opisan kao golub koji daje samo pobjednike i super golubove.

Takav golub jednostavno ne postoji.

Druge primjere obmane javnosti bolje da ne iznosim jer su neki toliko šokirajuci da mogu biti razlog da neko prestane sa golubarstvom.

SAVJET

Zato ću dati nekoliko savjeta strancima:

– Slogani poput ‘najbolji matičar ikada’ ili ‘najbolja Janssen ženka u istoriji’ ili ‘golub koji daje samo pobjednike’ ne znače nista.

– Nikad ne kupuj mlade od goluba čiji broj prstena nije upisan,a nije ni pomenuto ime odgajivača.

– Budite oprezni kad čitate rezultate koji su previše dobri da bi bili istiniti.

– I najvažnije, kad kupujete goluba budite sigurni da ga dobijate direktno od odgajivača. Šta neki Evropljani, posebno oni koji imaju svoje sajtove rade je da sada kupuju golubove od  popularnih odgajivača INDIREKTNO i nude ih na prodaju.

Pokojni Klak je imao takozvanu ‘crnu listu’ onih koji više ne mogu da kupuju golubove kod njega.

Ono šta su oni radili je da recimo kupe 10 golubova od Klaka i kad nakon 2 godine 2 budu dobra,nude škartove na prodaju. Oni jesu original Klak golubovi sa tačnim  pedigreima,ali je dokazano da nisu dobri.Zato ljudi ovdje ne razumiju zašto neki plaćaju toliko za goluba koji ima 3 ili 4 godine.

Samo budala će takve golubove ponuditi na prodaju ako imalo vrijede.

Ono što oni imaju je pedigre koji oduzima dah,ali zar mi ne želimo dobre golubove umjesto lijepih papira?

© Ad Schaerlaeckens