Golubarstvo u Holandiji i Belgiji se razlikuje od golubarstva u Taiwanu. To je vec receno u prethodnom clanku. U Evropi je uvijek bila velika stvar takmicenje starih golubova,a i sad je.
Sve do sezdesetih odgajivaci su smatrali da takmicenje mladih nije nista drugo osim opterecenje. Nije bilo nista vise osim obaveze da ih pripreme za buducnost. Treba da steknu iskustvo za svoj letacki staz u konkurenciji starih golubova, ili drugim rijecima:
Takmicenje mladih golubova je smatrano kao trening ili malo vise od toga.
Prekretnica je bila organizacija Nacionalne trke za mlade u Holandiji iz Orleansa pedesetih. Daljina je bila oko 420 kilometara za odgajivace sa juga, dok su golubovi koji su pripadali odgajivacima na sjeveru morali da prelate oko 650 kilometara.
Mnogi su se zestoko protivili takvoj trci. Ja sam predaleko. Mladi golubovi ne mogu da savladaju toliku daljinu. Iz tog razloga ljudi sa sjevera su odustali i nisu pakovali golubove.Oni koji su bili protiv su izgleda bili u pravu jer je prva trka bila katastrofalna. Tek svaki treci golub se nije vratio kuci.
Ali ovo nije znacilo da je to kraj takmicenju iz Orleansa.
POSTEPENA PROMJENA
Ljudi su poceli da shvataju da mladi golubovi mogu lako da prelete daljinu od 450 ili vise kilometara. Pocinju sve vise i vise da se interesuju za trke mladih golubova a stazi iz Orleansa je porasla popularnost toliko da je postao najveca trka na svijetu.
Pocetkom 90-ih oko 250,000 golubova je pakovano i pustano odjednom. ‘Nebo u Orleansu je postalo crno, izgledalo je kao pomracenje sunca’ pisalo je u golubarskim casopisima.
70-ih smo imali sasvim drugaciju situaciju u odnosu na proslost. Takmicenje mladih vise nije predstavljalo samo trening, postalo je interesantno kao takmicenje starih golubova.
Iz nekog razloga su sa starim golubovima isti ljudi stalno bili pobjednici, dok su kod mladih za sve bile iste sanse. Svako je mogao da pobedi (u to vrijeme!) Zbog velikog interesovanja je organizovan veci broj trka, cak i do 600 kilometara i… veoma malo ptica se gubilo.
I dobili smo novu kategoriju odgajivaca: Oni koje manje interesuje takmicenje starih od takmicenja mladih golubova: Oni su nazvani ‘specijalisti’.
Nekoliko godina su stvarno bili dominantni na takmicenju.
Sad smo dobili smijesnu situaciju: ranije je govoreno ‘sa mladim su sanse podjednake jer svako moze da pobedi’, a sad je doslo drugacije vrijeme.
Takmicenje mladih je postalo ‘porodicna zabava’, a za ostale nije bilo zabave,jer jer je nekolicina pobedjivala sa ogromnom razlikom.Takmicenje protiv ‘specjialista’ je bilo nesto sto su prosecni odgajivaci mogli da zaborave jer je razlika bila velika. Narocito za one koji su imali golubove za duge staze nije bilo sanse jer dugoprugasi nikad ne lete dobro u godini lezenja. Reci cu vam o metodama tog Supermena sa mladim golubovima. Ja nisam siguran da su Evropljani bolji od kolega iz Taiwana. U Taiwanu je dosta ulozenog novca,a kad su pare u igri ne mozes dati sebi za pravo da kazes da su mutavi.
ODGOJ
‘Specijalisti’ počinju sa odgojem krajem novembra ili sredinom decembra najkasnije. To je u sredini zime kad su dani hladni i kratki. Zato jedan savjet za tebe citaoce: Ako zelis da posjetis Holandiju ili Belgiju kloni se zime. Nije uopste dobro, mnogi ljudi su zimi u depresiji. Ne samo odgajivaci. Prezauzeti su za posjete. Odgojna sezona je u punom jeku i to mu oduzima puno vremena. Mora da ucini dane duzim jer golubovi nece da se pare kad je dnevnog svjetla manje od 7 sati. Takodje mora cesto da daje golubovima vodu jer brzo se ledi. Ukljucuju svjetlo ujutru u 7.00 ujutru i ostavljau ga upaljeno sve do 21.00 uvece. Sa ovim pocinju oko 10 dana prije parenja.
Kad su goolubovi upareni u novembru/decembru mladi ce imati oko nedjelju dana za novu godinu. Tada se dobijaju prstenovi za tekucu godinu.
Takmicari na dugim stazama pare svoje golubove kasnije jer znaju mnogo dobro da nemaju sanse na takmicenju mladih.
Prva cetiri mjeseca njihovog zivota mladi dobijaju hranu sa dosta proteina (grasak). On se smatra dobrim za njihov razvoj.
TRENING
‘Specijalisti’ pocinju da daju ‘laksu’hranom u aprilu. ‘Laksa’ znaci za varenje: Manje proteina kao sto je grasak i vise ‘dijetalne hrane’. Rezultat davanja ‘lakse’ hrane je da golubovi pocinju sa dobrovoljnim treningom oko golubarnika. Ovako je apsolutno ‘obavezno’. Ako mladi ne lete najmanje sat vremena nakon otvaranja golubarnika beskorisno ih je trenirati. Jer ako golubovi ne lete dobro kad ih pustimo to znaci da nemaju kondicije.
‘Bez kondicije’ znaci slabi rezultati i… golubovi se gube! Vecina sampiona pocinje trening u maju, kad golubovi imaju oko 5 mjeseci. 5 je mnogo za Taiwanske standarde ali treba znati da vrijeme u Holandiji bude lose prije prije toga. I zato ovdje golubovi ne mogu da budu ni takmiceni niti trenirani po losem vremenu da bi imali fer sansu.
Vrijeme je nepredvidivo tako da se desava da ih lose vrijeme zatekne na povratku kuci. Na takvoj trci moze da pobedi bilo koji golub sto je dobro zapamtiti kad kupujemo. Poput onog velikog Japanskog sampiona koji je mnogo uspjesniji kad kupuje golubove od ostalih.
Kako to? Prije kupovine zeli da zna kako je vrijeme bilo na trci na kojoj je golub pobedio. Ili drugim rijecima: Ako je bila fer trka sa istim uslovima za sve golubove.
Ovo je prva stvar koju mi u Evropi radimo kad donosimo sud o nekom golubu. Uzimamo u obzir vremenske prilike pod kojim je odrzana trka. Sampioni mrze trke srece. Ali takve trke imaju i svoj pozitivni aspekt: pobedjuju autsajderi! Takve trke nam zadrzavaju u ovom sportu odgajivace koji stalno gube. Tako ovaj ‘dobri rezultat’ kad je imao srece na trci je nesto na sta sampioni ne obracaju paznju. Srecni pobjednici su golubovi koji dobro lete sa vjetrom pod rep pri velikoj brzini. Vratimo se treningu. Ja pocinjem sa daljinom od 10 kilometara, sljedeci takozvani ‘trening’(toss) (Engleski ‘golubarski izraz’ za trening) je sa 15 kilometara i sljedeci je sa 20 kilometara.
Sa prvih trening letova golubovi rijetko lete direktno kuci i ja ostajem na toj daljini, (20 20 kilometara), dokle god tako rade. Jedino kad dodju direktno povecavam na 30 kilometara pa na oko 70km.
TAKMICARSKI PROGRAM
Takmicarska sezona pocinje krajem juna i velika trka (Nacional Orleans) je pocetkom avgusta. Ranije je to bilo krajem avgusta. To je bilo (vazno je znati) vrijeme kad golubovi mitare. A mitar je veliki problem u takmicenju mladih. Golubovi koji mitare ne osvajaju plasmane. Zato sta odgajivaci rade?Vjestacki zaustavljaju mitar.U pocetku uz pomoc cortisona, a kasnije ‘sistemom zamracivanja’ (maksimum dnevnog svjetla je 10 sati). Zasto ne vise sa cortisonom?
Jer je postao zabranjen posto se smatra dopingom. Oni koje uhvate da koriste cortison ce izbaciti iz takmicenja 3 godine. Nacionalne Organizacije u Holandiji i Belgiji (NPO i KBDB) su htjeli da demotivisu odgajivace da zaustavljaju mitar vjestacki i zato je takmicarski program promijenjen.
Zato se nacionali na dugim stazama odrzavaju ranije nego u proslosti. Sezona pocinje sa trkom oko 90 kilometara i svake sljedece nedjelje daljina se povecava. Velike trke (Nacionali ili Semi-Nacionali) su od 400 do oko 600 kilometara.
DRUGACIJE
Takodje je vazno znati da je u Belgiji situacija sasvim drugacija od drugih Evropskih zemalja. Za razliku od Holandije i Njemacke u Belgiji ljudi mogu da izaberu. Oni pocinju sa takmicenjem mladih u maju iz Quievraina ( od 50 do 145 kilometara za one koji zive na sjeveru) i… od tad pa dalje trke su iz Quievraina svakog vikenda. Mozete li da vjerujete da ima ljudi koji se takmice samo sa te stanice? U Holandiji se stalno smiju tome jer smatraju da je distanca premala. Ali treba znati da iz Quievraina bude pusteno do 250.000 golubova u isto vrijeme sto im mnogo otezava orijentaciju. Krajem maja Belgijanci pocinju takmicenje iz Noyona ili neke slicne stanice (od 160 do 250 kilometara) i… tamice se i sa te stanice svakog vikenda!
Od juna i kasnije su srednje staze (oko 350 kilometara) svakog vikenda i nakon toga ‘Nacionali’. Zatim u mjesecu julu Belgijanci mogu da takmice mlade svake nedjelje iz Quievraina i Noyona (kratka staza) i… mogu da se takmice na srednjim stazama. I tako 3 trke u jednom danu. Manji broj (sampiona) preferira srednje staze i Nacionale zbog vece mase (renome) i zbog vece paznje stampe. Prosecni odgajivaci se takmice samo na kratkim stazama. Tu je takodje takozvana ‘zavisnicka’kategorija. Oni se takmice svakog vikenda iz Quievraina, iz Noyona i na srednjim stazama. Oni imaju golubove koji se vracaju kuci rano ujutru, drugi dolaze oko podne a ostali popodne sa srednjih staza. Mozete li da zamislite kakav je to stres! Biti zena ‘zavisnika od golubova’ nije zanimljivo u toku vikenda,to vam sa sigurnoscu mogu reci. U Holandiji nemaju takav izbor. Samo je jedna staza u toku vikenda sto objasnjava ogroman broj golubova na trkama kojem se stranci dive.
DODATNO HRANJENJE
Gritt se, osim uobicajene hrane, smatra najvaznijim dodatkom koji je potreban golubovima . Ono sto sampioni pokusavaju je da ih nateraju da jedu grit sto vise. Grit bi trebalo osvjezavati svaki ili bar svaki drugi dan. Golubovi ne jedu grit koji je u golubarniku zbog prasine koja se lijepi na njega. Golubovi vole svjeze. Jednom sam razgovarao sa doktorom (naucnikom koji je bio specijaliziran za golubove) koliko su vazni minerali u gritu.
‘Kad se golubovi vrate kuci sa teske trke trebalo bi stavaiti malo grita u njihovim boksovima i malo hrane i vidjecete sta se desava’ rekao je. Uradio sam tako i, stvarno je u pravu. Golubovi su prvo jeli grit nego hranu. Znam golubara koji redovno baca grit ispred golubarnika. I tad se to desava, kad golubovi dodju sa trke, slete na to mjesto gdje je grit umesto da udju u golubarnik! To je njihov instikt! Organizam trazi minerale. Prvih nekoliko dana nakon trke golubovi dobijaju ‘dietalnu’ hranu zbog boljeg varenja, skoro do kraja nedjelje, prije trke dobijaju dodatno kukuruz ili kikiriki za energiju.
LIJECENJE
Iznenadicete se,ali medicinski dio se ne smatra najvaznijim, ali golubarnik svakako jeste. To je zbog promjene vremenskih uslova. Stvar je u tome da se konstruise golubarnik na koji vremenske prilike imaju najmanje uticaja. Ako ima problema to su uglavnom respiratorni problemi . Sampioni pokusavaju da sprijece umesto da lijece. A najbolja prevencija je perfektno okruzenje (golubarnik).
Razlog zasto se odgajivaci klone anti-biotika je strah da nemaju stalno zdravstvene probleme kad golubovi budu stariji.
A takmicenje starih golubova je,pomenuo sam prije, bez obzira na popularnost takmicenja mladih, mnogo vaznije. ‘Specijalisti’ su u manjini. Neke od njih nije briga za kasnije nego se usredsredjuju samo na takmicenje mladih. Ovi ljudi koriste anti-biotike protiv respiratornih problema. To je kombinacija proizvoda koji su takodje dobro poznati u Taiwanu. Kad mladi napune oko 6 nedjelja tretiraju ih protiv trihomonijaze nedjelju dana i ovo se ponovi prije takmicenja.
U toku takmicenja izbegavaju lijecenje. Najpopularniji proizvod je Ronidazole 10 %. Mnogi sampioni mu dodaju glukozu. Kokcidioza nije problem. Mnogo malo ljudi lijece od nje. Kokcidioza je uglavnom zbog loseg golubarnika (visoke vlaznosti) ili druge infekcije (salmonella).
Mnogi lijekovi protiv kokcidioze su takozvani ‘ubice kondicije’. Vecina sampiona ne vjeruje u vitamine za golubove kad se takmice.Najodabranije misljenje je da su vitamini dobri za maticare i golubove koji mitare ili su bolesni. Po vrucem vremenu su elektroliti dobri nakon trke. Moraju da povrate izgubljenu tecnost organizmu zbog vrucine.
Lijekovi ne cine da golubovi lete brze
SISTEM; TEZAK IZBOR
Odgajivaci koriste 2 glavna sistema. Oba imaju prednosti i mane.
a. Jedan je ‘prirodni sistem’. To znaci takmicenje mladih sa jaja ili sa mladim u gnijezdu. Taj sistem praktikuju oni koji ciljaju na Nacionalne letove kao sto je Orleans i Bourges.
Jednom sam analizirao stanje Nacionalnih pobednika. 65 % njih je imalo mlade u gnijezdu. Zato prirodno takmicenje (sa mladim u gnijezdu) je izgleda dobar sistem za one koji ciljaju na jednu ili dvije vazne trke. Mana je sto su golubovi na jajima rijetko uspjesni, oni su u vrhunskoj formi i motivisani su samo 2 nedjelje. To je kad imaju mlade u gnijezdu. Druga mana prirodnog takmicenja je sto golubovi nece da treniraju dobrovoljno oko golubarnika. Trening je veoma vazan i zato ih tjeraju silom (oni se preplase od lopte, zastave i slicnog). Ili ih nose na trening autom.
- Drugi sistem takmicenja je sa odvojenim polovima. Velika prednost ovog sistema je da golubovi, koji su u dobroj formi, pakleno treniraju oko golubarnika. Takmicenje sa odvojenim polovima praktikuju mnogi sampioni.
Muzijaci i zenke su smjesteni u razlicitim odjeljenjima. Ujutru treniraju muzijaci a uvece zenke. Ili obnuto, to nije vazno. Nekoliko sati prije pakovanja muzijaci i zenke se pustaju zajedno i dozvoli im se da se pare. Kad je toplo vrijeme muzijaci mogu da se pridruze zenkama dan PRIJE pakovanja. Razlog je taj da bi ih pakovali smirene i nerazdrazene. Golubovi koji su upakovani razdrazeni, puni su stresa,i istrosice se mnogo u toku transporta do mjesta pustanja.
ZAKLJUCAK
Kad pokusavaju da pobede na odredjenim trkama sampioni smatraju da je najbolje da mladi imaju svoje bebe. Ali oni koji zele da budu najbolji na svim trkama (pobjeda im nije glavni cilj) imaju odvojene polove.
Eto,to su shvatanja i metode vecine sampiona u Holandiji i Belgiji. Jesu li oni u pravu,ili moze jos bolje? Mogao bih da pitam sampione u Taiwanu da bih dobio odgovor na to pitanje.