U svim sportovima (uključujući i naš) dužnost onih koji se njime bave ili ga predstavljaju je da to rade na najbolji način.Iako je ponekad teško biti raspoložen,ja dajem sve od sebe.

–  Kad neko izgubi mnogo mladih pokušavam da ga utješim riječima: ‘Ne brini. Šansa da je neki među njima bio super je mala, jer su takvi rijetki.’

– Kad neko slabo leti stavim ruku na njegovo rame i kažem mu: ‘Izgubio si bitku,ali ne i rat.’

– Kad ugine dobar golub moja reakcija je: ‘Šteta, ali na kraju,to je golub,a ne neko od tvojih najbližih.‘

Ono šta bih ja htio da kažem je, dok god  je nesreća u našem životu ograničena samo na naš hobi,treba da budemo zahvalni Gospodaru.Ali pisac mora da piše o novinama, čak i kad su loše, a posljednje loše vijesti dolaze iz KBDB (Belgijski Savez).Objavili su cifre broja odgajivača i prstenova koji su prodati. To je bilo šokirajuće.

 

Godina        Broj odgajivača            Prodato prstenje        Razlika:

 

1967            137.467                           3.429.895

1970            128.372                           3.425.264                 6,62 %

1975            116.075                           3.605.636                 9,58 %

1980            105.085                           3.876.030                 9,47 %

1985              93.179                           3.242.115               11,33 %

1990              78.972                           3.186.555               15,25 %

2001              50.806                           2.261.056          Ne usuđujem se da kažem

 

Podaci o posljednjim godinama bi bili još gori.

Napravio sam ‘skok’ od 1990. do 2001.godine da vas ne bih zamarao, ali sve je slično i loše, stvarno loše.

Između 1990. i 1999.godine broj odgajivača pada za 3 % godišnje, kasnije za 6 % ili… skoro 18 % za 3 godine.

1980.godine je za 1,600.000 prstenova više izdato nego 2001.

Za prave ljubitelje golubova ovo su tužni i šokirajuci podaci.

KAKO TO?

Kad ljudi toliko uzživaju u ovom sportu, kako toliko opada broj odgajivača,pitaće se neko. Mislim da ima nekoliko razloga.                                                                                                                              a.

Sada mnogo ljudi ima, ma koliko to čudno zvučalo, previše para.

Ranije nisu mogli da priušte sebi auto ili odmor i bili su vezani za svoju kuću,a golubarstvo je bilo idealna zamjena.

Danas ljudi imaju para za odmor, pozorište ili diskoteku i slično,zato oni koji govore da je ovaj sport postao preskup za prosečne ljude nisu u pravu.

Sada golubarstvo cveta u zemljama gdje je niži životni standard.

 

Ljudi imaju više para,ali bez obzira na to neće da se bave golubarstvom.

Danas treba malo para da bi se pobeđivalo (prodaja je druga prica) i ne možete očekivati od mladog čovjeka da naporno radi za golubove čitavu godinu samo da bi osvojio pehar.

Siguran sam kad bi više odgajivača imalo partnera manje njih bi prestajali sa golubarstvom.

Dešava se da golubari kažu: ‘Dođavola sa đampionatima. Imam ženu i porodicu i kad je lijepo vrijeme izaći ću sa njima. Sljedeće nedjelje je druga trka.’ Takvi ljudi neće biti šampioni, jer preskaču letove kad im se ne leti,ali i ne prestaju.

U nekim Savezima ljudi se plaše ovog problema i ako recimo ima 12 trka samo10 najboljih se računa.

 

Ljudi takođe prestaju zbog doping problema koji su počeli 1995. Radije su zaustavljali mitar upotrebom cortisona nego koristili doping,ali je ipak pravljena velika šteta.

Oni koji dopinguju su imali para za advokata i su mogli da nastave sa takmičenjem za razliku od ‘običnih ljudi’ bez para koji su bili isključivani na 3 godine.

Činjenica da su krupne ribe koje su hvatane puštane,a one sitne kažnjavane je bilo tako frustrirajuće za neke da su prestali sa golubarstvom.

Zbog tih ‘doping problema’ današnji odgajivači koji se odlično takmiče su pod sumnjom i opet,za neke razlog za prekid .

 

d.

Drugi prestaju zbog ‘mnogo letača’.Ovo je opet frustrirajuće za ljude koji rade,a imaju malo vremena, malo para i nemaju prostora za velike golubarnike. Zašto neki takmiče toliko golubova,pomisliće neko, kao da se tu troši jedino vrijeme i pare?Odgovor je jednostavan.Oni hoće da prodaju!Potencijalni (strani) kupci čitaju o ranim plasmanima,ali ne vide koliko je odgajivač upakovao golubova. Lukavi ‘prodavci’ znaju za ovo i nabrajaju neke (srećne) golubove da bi ostavili utisak.Međutim,šta rani golub znači?Ako ne vidite listu ne možete znati koliko je dobar ili loš rezultat. Uzmimo Nacional iz Orleansa iz 1996.godine.Moje ime je objavljeno u svim časopisima, jer sam osvojio Nacional.‘Ponovo mu je pošlo za rukom’ pisalo je, to je bila istina, ali je rezultat bio prosečan. U štampi je ipak ‘pobjednik glavni’.

e.

I odgajivači prestaju zbog novih pravila u vezi sa antibioticima.Veterinari moraju da daju recept u slučaju da se golubovi razbole i sa tim parčetom papira moraju da idu u laboratoriju da bi uzeli lijek.Ovo je takođe bio razlog da veterinari prekinu, jer je prodaja lijekova njihov glavni izvor prihoda                            TAMNI OBLACI

I da stvari budu još gore u Belgiji i Holandiji su razmatrali da li zabraniti neke stvari u golubarskom sportu.Zabranili su duge staze za mlade, jer su bile surove.Takođe takmičenje po vrućem vremenu (30 stepeni i više) su zabranjeni u Holandiji. Čudna stvar je što Belgijanci visoke temperature nikad ne objavljuju.Novo pravilo u Belgiiji za duge staze za mlade je da su dozvoljene svake druge nedjelje.Jer Veliki Brat (vlada) prati naš sport,a na taj način je Holanđanima najveća trka na svijetu (Nacional iz Orleansa) postala prošlost.Gubici mladih golubova su razlog zabrana sa kojim se danas srećemo. Ovi gubici su bile vruće vijesti i dali su lošu sliku golubarstva.Oni ne znaju da zdravi mladi golubovi mogu da prelete veće distance sa lakoćom.Istraživanje u Belgiji je dokazalo da se na letovima dužim od 400 kilometara izgubilo samo 1%.Većina golubova se izgubila na prvoj KRATKOJ STAZI (70 do 100 kilometara).Na žalost niko ne zna zašto se mladi nisu gubili u prošlosti i zašto su gubici postali noćna mora današnjice.

JOŠ GORE

Koliko su se vremena promijenila možete vidjeti dok se vozite biciklom kroz divnu prirodu u mom okrugu.Nekada je bilo 28 golubarnika a sada je 24 od njih prazno.Bilo je dosta dobrih starih golubarnika u kojima već godinama nema golubova, ali takođe ima dosta i novih,a praznih golubarnika.Kako izgleda naša budućnost možemo vidjeti u obližnjem Belgijskom klubu.Bilo je 96 clanova 1991.godine, a 2005. samo je 23 ostalo.Ljudi su umrli, neki su prekinuli,a novi nisu počeli.Ali najgore tek dolazi; od tih 23 odgajivača ostalo je samo 7 mlađih od… 65 godina.Ranije je dnevna štampa imala svoju ‘golubarsku stranu’ ponedjeljkom i u manjim gradovima je svako mogao da kaže gdje su najbolji golubovi.Našu današnju populaciju uopšte ne interesuje opstanak golubarstva.Osuđeni smo na propast. Kada će posljedni golubar ugasiti svjetlo?’ žale se neki i ako umijemo da čitamo između redova izgleda da imaju razloga za pesimizam.Ne bismo smjeli da budemo suviše depresivni.

RAJ

Ponekad kad slušam strane odgajivače šta pričaju,zapanjim se. Tamo gdje se oni takmiče najbliži kolega živi 20 kilometara i više. Za njih golubarstvo ovdje izgleda kao raj.Rekao sam da je samo 80,000 odgajivača ostalo u našim malim zemljama blizu Sjevernog mora,ali za strance je ovo ogroman broj.U velikim zemljama kao što su Amerika i Kanada nema ni 15,000 odgajivača!A kada govorimo o golubarima koji žive jedni od drugih 20 kilometara, ako pređete autom ovu distance u Belgiji ne samo da ćete proći mnogo odgajivača nego i mnogo klubova.U nekim zemljama odgajivači treba da voze 50 kilometara ili više da bi kupili najobičnije stvari kao što su hrana i korpe.U mom malom gradu (6.000 stanovnika) proizvodi za golubove mogu da se kupe na 5 mjesta.Ne čudite se strancima kad kažu: ‘Holandija i Belgija su raj za tamošnje golubare’.

DIJETE

Vijesti o napretku našeg sporta su loše,ali nismo izgubljeni.U mom gradu ne znam ni jednu osobu koja je bokser, košarkaš, igrač bejzbola, mornar, planinar itd.Ali u 10 kilometara još uvijek ima oko 100 odgajivača. Nekad je bilo preko 400 odgajivača, to je istina, ali još uvijek možemo da se takmičimo.Koliko dugo?  Ne znam. Uzmite mene na primjer. Neke kolege me zovu ‘dijete’.Ali ovo dijete je u svojim pedesetim!Opet: Materijal za razmišljanje.

© Ad Schaerlaeckens