U proljeće 2004 jedan od najvećih takmičara kratkih pruga u golubarskom sportu kojeg je svijet ikada imao je umro.
Njegovo ime je; Albert Marcelis.
Dok se borio za život u bolnici dio njegovih golubova je ukraden.
To samo pokazuje koliko su ljudi okrutni… i kakve je samo super golubove on imao jer krađa prosečnih golubova nema smisla.
I stvarno za sprint golubove on je bio jedan od najboljih u Belgiji.Najbolji,neki bi rekli. Albert je uvijek govorio da se boji za svoje golubove ako bi ih poslao preko 300km,jer je mislio da je to previše za njih.
Kad je postao stariji,u kasnim 90-im godinama prošlog vijeka njegov komšija Eric Berckmoes (tad tinejdžer brinuo se o njegovim golubovima a kad ga je Marcelis pitao šta mu je dužan za trud mladić je govorio:”Ne želim novac,stvarno me čini srećnim rad sa vašim golubovima”.
Tako sad taj mladić ima Marcelisove golubove.
BERCKMOES
Berckmoes nije bio samo mlad,nego i ambiciozan. Mislio je da kratke staze nisu zanimljive;
njegov san je bilo takmičenje u regiji Antwerp na srednje i duge staze.
U početku je bio ismijavan od strane šampiona.
‘Pobediti nas na srednjim stazama sa Marcelis golubovima? Mora da se šali.’
Ali nisu se dugo smijali.
Na početku novog vijeka mladi Eric pobeđivao je trku za trkom na srednjim stazama,čak je i na dugim stazama pobedio Nacional Bourges.
I sam Marcelis je bio iznenađen i oduševljen.
Nije mogao ni da sanja da će njegovi golubovi pobeđivati na trkama od 500 kilometara ali moram naglasiti da je u tim golubovima bilo i druge krvi zato što Eric kao i svi šampioni vjeruje u ukrštanje.
Ali najveći broj golubova koji su donijeli pobjede Berckmoesu imaju ‘Marcelisove krvi’ najmanje 75%.
BORGMANS
Onda je tu Marcel Borgmans iz Turnhouta (nemojte ga pomiješati sa Borgmansom iz Reusela i njegovim Klak golubovima).
On se takmičio u ‘Noyon Combine Turnhout’ koje je u to vrijeme bilo najveće u Belgiji.
Kao što im i ime govori ovaj okrug je organizovao trke samo iz Noyona (240 kilometara). U ovom okrugu je postojao najbolji golub za kojeg sam ja ikada znao, ‘Olieman’ od Jos v d Vekena, koji je osvajao prva mjesta jedno za drugim.
‘Olieman’ se izlegao iste godine kao ‘019’ od braće Janssen koji žive samo 6 kilometara od Van der Vekena ali su se takmičili u drugom okrugu (Arendonk).
Čitav svijet zna da je ‘019’ osvajao više puta prva mjesta,ali malo njih zna da je ‘Olieman’ bio bolji.
Puno nedjelja su i ‘Olieman’ i ‘019’ osvojili prvo mjesto na trci iz (Noyona) ali je ‘Oliemanova’ brzina uvijek bila veća od ‘019’.
Tako da su kojim slučajem ove ptice bile na istom takmičenju(u istom okrugu) Janssen ‘019’ bi imao mnogo… drugih mjesta.
Nekolicina ljudi zna za ovo zbog toga što je van der Veken mrzio publicitet za razliku od braće Janssens koji ne samo da su bili dobri odgajivači,već i biznismeni,posebno Louis.
‘Fieneke’ od Vervoorta, golubica koja je postigla najveću cijenu ikada 2003.godine na jednoj aukciji i koja je letela u kategoriji srednjih staza,bila je potomak ‘Oliemana’.
Vratimo se Marcel Borgmansu.
U kasnim 80-im godinama bio je toliko zasićen svojim Van Loon golubovima da je počeo tražiti novi izazov,gdje bi mogao pobediti Hofkensa i van Loona na srednjim stazama u ‘Lier okrugu’.
Prvih nekoliko godina postizao je fantastične rezultate koji su sa godinama bili sve slabiji,dok mu nije bilo dosta i odlučio je da proda sve golubove na aukciji.
‘Završio je sa njima zato što ih je tjerao da lete ono što oni nisu mogli da podnesu’ govorilo se i pisalo.
Ne znam je li ovo tačno,ali znam za jednog momka iz Flandersa koji je kupio sve golubove od Borgmansa koji su ga učinili šampionom na srednjim i dugim stazama.
Njegovo ime?
Maurice Cassaert iz Nechina, jedan i jedini.
Ali opet,kao i Berckmoes i puno drugih,ukrštao je golubove koje je kupio.
I poput drugih šampiona Cassaert takođe ne razumije zašto stranci toliko vole parenje u srodstvu.
Zato,reći ću opet,jer je dobro za posao,ali ako želite pobeđivati morate ukrštati golubove.
SOONTJENS
Soontjens je iz Wommelgema i nemojte ga pomiješati sa Holanđaninom Zoontjensom iz Riela.
On se takođe takmičio samo iz Noyona i bio je u vrhu u svojim slavnim 80-im,kada je William Geerts zaprepastio čitavu naciju senzacionalnim rezultatima na srednjim stazama u uniji Antwerp’.
Da bi pripremio svoje golubove za duže staze Geerts je morao da se takmiči dva puta u istom okrugu,gdje se takmičio i Soontjens.
Geerts je često govorio da mrzi taj Noyon a razlog tome su bili Soontjens golubovi koji su rasturali i njega i njegovu reputaciju.
Na sreću mogao je otići i takmičiti se u drugom okrugu na srednjim stazama nakon dvije trke,gdje je mogao biti pošteđen od Soontjensa koji se takmičio samo iz Noyona.
Ja sam bio tako impresioniran Soontjensovim rezultatima da sam otišao da kupim njegove golubove. Ali vratio sam se kući bez njih jer mi se nisu sviđali:mislio sam da su preveliki.To je bila jedna od mnogobrojnih grešaka koje sam napravio.
Kasnije su Pros Roosen i Herbots kupili mnogo Soontjens golubova i jedan od najboljih golubova koje Roosen ikad imao (njegov ‘Computer’) bio je potomak ‘Tom-dynastije’ od Soontjensa.
Roosen je ustanovio da je 400 kilometara limit za Soontjens golubove koji su oni mogli podnijeti.
Izgledali su kao da im je potreban odmor od jedne takve trke.
”400 kilometara nije velika udaljenost,ali pobjeda na toj distance bi mi bila dovoljna i zato sam govorio o velikoj grešci”.
Kasnije je mnogo Soontjens golubova otišlo u Englesku i Taiwan i tamo su radili isto što i kod Soontjensa: pobeđivali,ali… rijetko na dugim stazama. Za one koji su “ludi za pedigreima” i pitaju se gdje je Soontjens nabavio svoje golubove mogu reći samo ovo:na istom mjestu gdje i ostali-kod malih i nepoznatih golubara
BELGIJANAC GUST
Imena koja sam spomenuo su na neki način iz prošlosti,ali Belgijanac Gust nije.
On je bio supermen kratkih staza,a takmiči se u istom okrugu kao i Leo i Charel koji su mu veliki konkurenti.
Jednom se desilo da su ga klupske kolege toliko zadirkivali za duge letove da su mu se “popeli na vrh glave”i zbog toga je poslao na Bourges (oko 500 kilometara).
Sa tim golubom je osvojio sav novac koji je mogao osvojiti i od tada njegovi klupski drugovi drže jezik za zubima kad su u pitanju njegovi “kratkoprugaši”.
Kad Gust nije bio toliko poznat kupio sam od njega golubove,pošto ja ne marim mnogo za imena .
Jedan od njegovih golubova bila je majka ženke koja je pobeđivala od 70 do 400km! Pošto ima mnogo onih koji su uspješni na letovima srednjih pruga,a ti golubovi su potomci nazovimo ih kratkoprugaša,neki od golubara govore : ‘Dobar kratkoprugaš može podnijeti i duže udaljenosti,samo je pitanje pripreme i kondicije’.
Neki se ne slažu sa tim.
Ko je u pravu a ko nije?
Kao u svemu,svi su u pravu svi su u krivu.
MOJA IDEJA
-
Puno golubara koji se takmiče na kratkim stazama nisu svjesni činjenice da se njihovi golubovi mogu trakmičiti i na srednjim stazama ako imaju mehkano perje,fleksibilna letna pera i ne previše tjelesne težine.
‘Previše tjelesne težine’ (mislim na velike golubove) možda ne predstavlja veliki problem na kratkim stazama,ali ako golubovi moraju letjeti duže-to je negativan faktor.
B.
Postoje dobri kratkoprugaši koji nisu sposobni letjeti veće udaljenosti.Takvi golubovi su najčešće teški,veliki i nemaju fleksibilna letna pera.
Koliko su važna fleksibilna letna pera najbolje se vidi kad golub leti više sati pri čemu se zadnja letna pera savijaju. Ako su kruta ne mogu se dovoljno savijati i takvo perje može biti kobno za goluba poslije više sati leta.
C.
Mislim da je Grondelaers bio u pravu: Trebate uvoditi u jato pametne golubove,što znači dobre kratkoprugaše.
Takvi golubovi odmah po puštanju ‘odluče’ koji će smer izabrati i vraćaju se kući u jednoj liniji,bez puno skretanjaAko se dogodi da skrenu samo 1km sa kursa neće osvojiti nagradu.
To je drugačije na dužim stazama. Golubovi tu mogu ispraviti grešku koju su napravili,korigovati svoj kurs i opet osvojiti nagradu.
D.
Kad jednom imate pametnog goluba,pitanje je treninga,kondicije i pravilne pripreme da bi se uspjeh pokazao i na dužim stazama.
‘Golub se rađa pametan ili glup,to ne možete da izmijenite’ neko je rekao.
To je tačno,ali ako letite duže staze imate mogućnost da naučite goluba. - NA KRAJU
- Na kraju želim da vam ispričam o odgajivaču iz Emirata. Čuo je za Gustove rezultate,koje sam već spomenuo i želio je da kupi njegove golubove,ali je prvo htio da zna na kojim udaljenostima se takmiči.
‘130 kilometara samo” rekao sam mu.
‘Izvinite’ rekao je, ‘to nisu golubovi koji meni trebaju’.
Kasnije je na internetu pronašao kako su ti golubovi letjeli kod mene na srednjim stazama(ponovo ukršteni !), Promijenio je mišljenje i naručio golubove od Gusta.
Ali sad je bilo kasno, Gust je sve prodao,budući da nisam samo ja zainteresovan za ‘sprint golubove’.
Da li svi mi sad treba da jurimo za Gustovim golubovima?
Naravno da ne. Postoji puno golubara poput njega. Prava je umjetnost pronaći ih.
© Ad Schaerlaeckens