O nama

Nekoliko pari pismonoša u ranom detinjstvu učinili su da ljubav prema njima traje zauvek.
Sticanjem uslova, krajem 2011, podizu se kavezi, i sa Uglješom, sada velikim  prijateljem i partnerom u takmičenju, ulazim u takmičarski sistem. Uglješa se bavio treningom, a ja nabavkom i selekcijom golubova.
Prvo matično jato sastavljeno je od Uglješinih starih golubova, koji je do tada bio samo pasionirani odgajivač, ali ne i takmičar. Zatim smo nabavili neke golubove od Gorana Gavrilovića, našeg prijatelja i predsednika kluba,kao i od nekoliko  najboljih takmičara iz Beogradske,Suboticke i Vršačke regije.
Istovremeno smo inicirali registraciju novog kluba „Petrovčić“ u Petrovčiću, što nam je dosta olakšalo takmičenje.

Te 2012. godine leteli smo prilično dobro s obzirom na neiskustvo. Brzo smo učili, dosta radili i uz malo sreće u 2015. godini postali prvaci “Beogradske regije ”. U međuvremenu smo nabavili bazične golubove od prijatelja Dimitra Todorova, velikog bugarskog šampiona. Roditelji tih golubova su iz kaveza velikih evropskih golubarskih imena. U našem matičnom jatu su i direktni potomci od čuvenih golubova „Harry“, „Blue Chiara“,“Kanibal“, „Bacardi“, „King Kong“, „Rossi“, “Avril“…
U narednim godinama akcenat ćemo  staviti na takmičenja mladih golubova na međunarodnim kampovima.

Golubovi pismonoše nekad i danas

Vojske starih civilizacija bile su ograničene u sredstvima komunikacije. Kurir na konju ili pešak u trku uz korišćenuje golubova, bili su jedina sredstva veze. Među svim ovim sredstvima golubovi su imali prednost zbog brzine i nesmetanog prolaza kroz bespuća i teritorije koju su zaposeli neprijatelji. Nažalost, malo je autentične dokumentacije iz tog perioda.

Zvanični dokazi o upotrebi golubova u vojne svrhe stari su oko dve hiljade godina. Po njima je Julije Cezar u sukobu sa Galima koristio golubove kao prenosice poruka.
Prva masovna upotreba savremenih golubova pismonoša je bila prilokom opsade Pariza (1870-1871) za vreme francusko-pruskog rata. Golubove su balonima slali iz Pariza do drugih francuskoih gradova, a otuda su se oni vraćali sa porukama opsednutih građana. U toku ovog sukoba u Pariz je preneto preko 150 hiljada službenih i milion privatnih poruka. Posle ovih uspeha, golubovi pismonoše su postali veoma popularni. Ruska, namačka i italijanska vlada osnovale su golubarnike uz vojne objekte. Francuska je od Belgije kupila dve hiljade čuvenih antverpenskih pismonoša.

spomenik-golubu

Spomenik u Lilu

U toku Prvog svetskog rata i pored savremenih sredstava veze, golub je bio nenadmašan. Telefonske i telegrafske linije mogle su da budu prekinute ili prisluškivane. Golub je bio u stanju da prenese važnu poruku. Belgijanci, Francuzi, Englezi i Nemci su masovno koristili golubove, a od 1917. godine, i američka armija uvodi golubiju službu. Koliko je golubova učestvovalo u Prvom svetskom ratu, nikada se neće saznati/ Procenjuje se da je za potrebe zaraćenih armija bilo angažovano oko 500.000 golubova.
Moramo pomenuti cuvenog Francuskog goluba “Cher Ami” (“dragi prijatelj”) koji je spasio “izgubljeni bataljon”  – 194 vojnika.No, nije “Cher Ami” ni prvi, a ni jedini golub koji je bio heroj. U gradu Lilu u Francuskoj, njemu i ostalim golubovima herojima podignut je spomenik.

spomenik-pismonosi-berlin

Špad kraj Berlina

U Špadau kraj Berlina,takodje je podignut su spomenik golubovima koji su pali u Prvom svetskom ratu.

Pripreme za Drugi svetski rat su bile organizovanije i golubove su uvežbavali u svim armijama. Bivša jugoslavenska vojska imala je golubije jedinice veze. One su raspolagale pokretnim golubarnicima i u toku mira su obučavale ljudstvo i ptice. Za vojne potrebe je štapmana brošura, 1927. godine, “Golub pismonoša”. U ovoj brošuri se opisuju iskustva sa manevara u Francuskoj na kojima su korišćeni golubovi pismonoše. U njoj je opisano pod kojim uslovima mogu da se upotrebe golubovi kao sredstvo veze. Dati su i predlozi za organizovanje ove službe i praktično korišćenje golubova pismonoša za potrebe odbrane.

U Engleskoj je golubove koristila cela armija, od kopnene, vazdušne pa i pomorske snage. Upotreba golubova je bila toliko razvijena da se to graničilo sa maštom. Englezi su formirali “Nacionalni golubiji servis”, kao volontersku civilnu organizaciju za pomoć armiji. U toku rata Britanski odgajivači su dali servisu oko 200.000 mladih golubova koje je koristila RAF kao standardnu opremu u svim avionima. Mornarica na svim plovnim objektima, kopnene trupe kao i Intelidžens servis (tajna služba) imali su svoja jata. U toku rata padobranima je bačeno 16.554 golubova, od kojih se vratilo 1842 sa dragocenim podacima, npr. Lokacije nemačkih V-bombi.
Priče o spasavanju ljudskih života su mnogobrojne. Osman je u svojoj knjizi naveo 1569 posebnih poruka koje su doneli golubovi, a od kojih je svaka vredela najmanje jedan ljudski život. Englezi su 1943. godine uveli specijalnu Dinkinovu medalju za posebne zasluge životinja. Ovu medalju je dobilo 18 pasa, tri policijska konja, jedna mačka i 32 goluba.

Amerikanci du u Drugom svetskom ratu intenzivno koristili golubove. Sa pripremama su otpočeli jo 1938. godine. Japanski napad na Perl Harbor je iznenadio Amerikance i u prvom naletu razorio sva sredstva veze i izvore struje. Tada je Signalni korpus imao uhodane golubove za prenošenje poruka i komuniciranje između ostrava.
Kao vojna tajna, čuvano je treniranje golubova da lete u dva smera. Naime, u jednom golubarniku bi se legli,a u golubarniku u drugom mestu bi se hranili. Amerikanci su u miru koristili dvosmerne golubove za razdaljinu od 80 km. Ovi golubovi su se pokazali korisnim u međuostrvskoj komunikaciji na Havajima. Do istog saznanja, da mogu da koriste golubove u dva smera, došli su i Nemci. U njhovom “Vojno-tehničkom golubijem priručniku”, iz 1925. godine, objavljeno je da su ostvarili dvosmerne golubove.

Početkom četrdesetih godina prošlog veka, u Americi je bilo popularno obučavanje golubova da lete noću. Ovo je pokazalo da nema praktičan značaj i ne postoje pisani podaci o njihovoj korisnoj upotrebi.
Nemačka je bila prva od evropskih zemalja koja je osnovala vojnu golubiju poštu i intenzivno se pripremila za rat. Centar vojne golubije pošte se nalazio u mestu Špandau kraj berlina. U njemu je bilo oko 2.500 golubova. U Mark Bradenburgu se nalazila specijajlna SS golubija škola u kojoj je, u jednom trenutku, bilo čak 50.000 golubova. Nemci su golubove intenzivno koristili prilikom invazije na Francusku i u toku borbi na balkanu, posebno u Jugoslaviji i Grčkoj. Malo je ostalo pisanih dokumenata o upotrebi golubova na ratištima.
Američka vojska je koristila golubove pismonoše i za vreme rata u Kreji 1951.-1952. godine. Padobranci, bačeni severno od linije fronta, su nosili golubove sa sobom kao i pešadijske patrole. Ni jedna poruka koju su prenosili golubovi nije se izgubila. U mnogim slučajevima poruke su bile važne za efikasnost operacije.

U našoj zemlji, odmah posle rata, organizovan su društva odgajivača rasnih golubova, čiji su članovi počeli da gaje i pismonoše. Kao početni materijal poslužili su trofejni golubovi ostali od okupacionih trupa, naročito mađarske vojske u Bačkoj. Kasnije su uvezene i kvalitetne linije golubova pismonoša iz Čehoslovačke, Mađarske, Belgije, Nemačke, Engleske i drugih zemalja. Odgajivači preko svojih društava i sekcija za pismonoše svake godine organizuju takmičenja svojih ljubimaca. Golubove odvoze kamionima do raznih mesta da bi ih tamo puštali, a vreme povratka se registruje komisijski uz pomoć posebnih satova.

SRB-287150 Ana