‘Ko te prevari pa postade pisac,zaboga?’ pitaju me ponekad.Ovakva pitanja smatram glupim a mrzim da odgovaram na glupa pitanja.Da bi izbjegli nesporazume jednom za svagda odgovoriću još jednom.Postao sam pisac jer me plaćaju za posao za koji ne moram da rintam po čitav dan i …za mene je neka vrsta opsesije da otvaram oči ljudima . Bolje bi mi bilo da sam postao slikar jer ni jedan drugi posao ne nudi toliko mogućnosti.Bez ikakvog napora on može da nacrta najmodernije odijelo.Kakva je samo razlika između njega i običnog čovjeka koji mora da proliva krv i suze za istu stvar.Slikar treba samo da pokrene svoju četkicu koja simbolizira besmrtnost njegove umjetnosti jer nekom magijom natjera najljepše žene da skinu svoju odjeću i poziraju u hladnom studiju.
KADA
Drugi pitaju kad sam počeo sa pisanjem i zašto se ne držim teme golubovi. Pa, napisao sam svoj prvi članak kad sam još bio ‘slinavko’ 1974.Tad je bilo oko 1,400 odgajivača u susjednom gradu od kojih je danas ostalo jedva 200.Ljudi su držali golubove iz zabave i da osvoje novac, a danas su se mnogi fokusirali na prodaju i samo prodaju.Udruže se sa novinarima da bi napravili dobar publicitet,prave lijepe kataloge pune velikih imena i linija,imaju sopstvene sajtove i te stvari djeluju.Moj prvi izvještaj je bio o Jan Zoontjensu u Nacionalnom golubarskom magazinu NPO.Kad je objavljen bio sam veoma ponosan.Dobio sam pismo od Piet de Weerda lično,koji je rekao da je to najbolji izvještaj koji je ikada pročitao. Još uvijek ga čuvam.
PRAVI POČETAK
Zatim se je pojavio novi golubarski magazin,a ja sam bio u redakciji.Nikada neću zaboraviti kad sam prvi put otišao tamo.Tamo je bio Roger (zvani Rodzjee) Rick, Mark (zvani Mark) Chantal (zvana Sjantal)i ostali.Chantal je bila od onih plavih seks bombi sa grudima koje oduzimaju dah svakom normalnom čovjeku.Kad se jednom sagnula Mark se toliko zagledao u njen dekolte da je počeo da posrće i morao je da se uhvati za sto da ne bi pao.Bio je strasni pušač (84 cigarete dnevno)ali nakon što mu je uklonjeno jedno plućno krilo smanjio je na 42 dnevno.Kasnije sam jedino čuo o Chantal i Ricku.Chantal se preselila u Amsterdam i postala veoma gostoljubiva žena prema svojim posetiocima koji su imali 100 eura u kešu.Rick i ja,obojica izuzetno nadareni pisci (;-)) postali smo najbolji prijatelji.
ČUDNO
Sjećam se dana kad je poznati duo Rick i AS ušli u kafe ‘Vrhunski odgajivač’.Jedan naš drug koji je sa nama htio da posjeti to mjesto je odustao jer je promijenjeno ime kafea.Sada se kafe zove ‘Kleine Dirk’ jer odgajivači često raspravljaju ko ima najviše potomaka od ‘Kleine Dirka’.Ušli smo i poručili 40 piva kao i obično, 25 za mene i 15za Ricka jer je on prosečna pijanica.Da ste nas samo vidjeli tada. Ja sam nosio džins a Rick u crvenoj,providnoj bluzi, obojica ko strašila.Zatim je ušao Gust.Gust je takođe bio pisac i nije nikad volio da nas vidi.Glupaci, seronje, hvalisavci, kopilad’su bili termini koje je koristio jer je bio veliki talenat za prozu.Ali na Gustovu sreću Rick i ja smo upravo bili riješili da izbacimo te termine iz upotrebe.Rick ga je šutnuo u slabu tačku za muškarce, ja sam ga ščepao za bradu nabio mu viršle u obadvije nozdrve.Zatim je Gust otišao bez pozdrava,što je meni bilo čudno.Od tada nije napisao ni jednu pozitivnu stvar u vezi mene, pitam se zašto. Ali Rick i ja smo ostali prijatelji,iako nije shvatao fudbal za kojim sam lud.Nije znao šta znači ‘off side’, izvođenje auta je nazivao ‘ruke’ a u drugom poluvremenu je navijao za protivnike jer nije znao da su timovi promijenili strane.Zatim se nismo čuli godinama.
KASNIJE
Ja sam se preselio u Baarle Nassau (grad snova), Rick u Antwerp.Antwerp je mjesto za stare ljude, u Baarle Nassau imaju samo dva takva čovjeka‘Skew buljavi Cees’ i njegov drug ‘Fons lovac vašaka’.Tako je prozvan jer se češao na svim mogućim i nemogućim mjestima na tijelu po čitav dan.Govorio je da ima probleme sa vaškama.Rick je uspio.Postao je drugi golubarski pisac u Evropi Više nismo mladi,ali ipak se dobro držimo i Ricku je bilo drago kad je jedna plavuša pomislila da imamo po 35 godina.Za Ricka je to siguran sam,bio lijep dan.
ZAŠTO? Zašto vas gnjavim sa ovom pričom,pitate se? Pa,danas je žestoka zima koja me tjera da ostanem u kući,a to me čini melanholičnim i ne mogu da prestanem da mislim o prošlosti.Golubarstvo je tada bilo interesantnije.Na dan takmičenja smo se borili da zaradimo novac,a drugim danima smo bili prijatelji i što je najvažnije uživali smo.Danas ima mnogo više stvari koje olakšavaju život,ali meni nedostaje to vrijeme.Za neke odgajivače golubovi su postali način života i sami život .Jedino kad napune 80 godina i pogledaju iza sebe shvatiće da su propustili život.Ali nema povratka nazad, ni jedan jedini dan.U životu ima mnogo više nego novac i golubovi dragi čitaoče!Uživaj u danu