Pisanje u nekoliko golubarskih časopisa ima svoje posljedice.Ne mislim samo na pisanje članka, samo jednog, zatim slanje uredniku i to je to. Čitaoci očekuju da znate dosta o golubovima i golubarstvu i postavljaju vam pitanja.Ovaj sport je pun tajni za mene i ja ne smatram ‘pitanja čitalaca’ kao problem ili opterećenje, nasuprot.
U Nacionalnom Holandskom golubarskom časopisu NPO-a odgovaram na ‘pitanja čitalaca’ svaka 2 mjeseca i isto to radim i u Njemačkom časopisu ‘Die Brieftaube’.
To znači ako imam odogovor na pitanje (što nije stalno slučaj) i ako su interesantna za druge čitaoce.
Ranije su mi pitanja postavljali lično dok me to nije izludelo.
Pozitivna stvar ovih pitanja je ta jer mi daju materijal za pisanje i inspiraciju za članke. Govore mi šta je na umu mnogih odgajivača. Naročito novih u ovom sportu. A one koji su novi u ovom sportu moramo da čuvamo jer mnogi prestaju.
Čuvanje ljudi u ovom sportu i podsticaj drugih da počnu je moralna odgovornost golubarskih časopisa i ljudi koji pišu.
TAIWAN Još kad sam pisao za ovaj časopis dobijao sam pisma faksove i mejlove iz Taiwana. Naročito mejlove. To me je iznenadilo jer je razlika između Engleskog i Kineskog jezika ogromna.Mislim da uglavnom djeca odgajivača pišu iz Taiwana jer mlađa generacija izgleda bolje poznaje Engleski jezik od svojih roditelja.Tako je bilo u Holandiji i Belgiji prije nekoliko godina.I ja sam odlučio da uradim isto za Holandske i Belgijske časopise: sakupiti pitanja i odgovoriti na njih u člancima.Bar ona koja su interesantna i edukativna . Zato idemo.
ČOVJEK SA VIŠE PITANJA ‘Naš prvi čovjek’ ima više aktuelnih pitanja. Prvo je bilo, citiram:’Kako odabrati najboljeg goluba iz poznatog golubarnika u Evropi i koliko košta takav golub?’ Odgovor je jednostavan.Niko na svijetu ne može sa sigurnošću da vidi da je golub dobar.Dobar golubar može da vidi ako je golub loš,a to nije isto.Platon je govorio svojim učenicima:Svi konji su životinje,ali sve životinje nisu konji. Neki golubovi jednostavno ne mogu biti dobri jer imaju previše nedostataka. Mane kao što su loš balans, perje koje nije nježno, loš skelet itd.I ako možeš da vidiš da je golub loš to je već nešto.Već sam rekao da je vidjeti je li golub dobar nešto drugo.Mnogi golubovi imaju sve što treba da ima jedan dobar golub; dobro tijelo, dobre mišiće i balans, meko perje, ali najvažnija stvar koja goluba čini dobrim ne može se vidjeti okom.To znači važne osobine kao što je orijentacija,otpornost, želja za povratkom kući i odbrana teritorije.Kad bi postajala samo jedna osoba na svijetu koja sa sigurnošću može da kaže koji je golub dobar bio bi to kraj za golubarstvo jer bi dobri golubovi brzo pali u ruke bogatih.U Holandiji ima izreka: ‘Najbolji selektor je korpa!’Šta se misli sa ovim je jasno: Rezultati sa trka i ništa drugo vam mogu pokazati ako golub posjeduje prije spomenute kvalitete koji ga čine dobrim.Kad je cijena u pitanju postavljeno mi je pitanje na koje ne mogu da odgovorim jer mnogi šampioni ne bi prodali svoje golubove za koje bi znali da su dobri matični.Kad se prodaju golubovi vlasnici uglavnom ne znaju jesu li dobri matični ili ne. Jer to ne može da se vidi iz spoljašnjeg izgleda goluba.Kad se rezultati super goluba objave u nekom Evropskom časopisu može se pročitati sljedeće:Na žalost nemam više njegovog oca (ili majku). Prodat je i to je bila velika greška koju sam napravio.’To znači da Evropski šampioni svjesno prodaju loše golubove.To je veoma glupo, nešto poput sečenja grane na kojoj sjedi zbog reputacije.Prodaja loših golubova je kratkoročno a ne dugoročno razmišljanje.Dva pitanja od istog Tajvanca su glasila:- ‘Kako upariti dobar par i odgojiti super golubove?’Odgovor je jednostavan: ‘Ja ne znam!’Sljedeće pitanje je bilo.- ‘Možeš li za mene da kupiš super par koji će davati samo dobre?’Odgovorio sam mu da ne mogu.Savjetovao sam ga da pari najbolje mužijake sa najboljim ženkama zatim da se nada i moli. U mnogo slučajeva rođenje super goluba je stvar sreće.Naravno,za početak su vam neophodni dobri bazični golubovi:golubovi dobrog porijekla i mnogo dobrih takmičara koji su od njih. Ali još jednom: Nikad nisi siguran!Najbolji matični mužijak kojeg sam ikada imao izležen je 1988.godine i dao je super golubove sa različitim ženkama.Najbolja matična ženka koju sam imao je isto godište.I ona je takođe dala super golubove sa različitim mužijacima.I ono šta sam ja uradio kad sam otkrio kako su ovi matični golubovi dobri je ono šta bi uradio svaki odgajivač sa zdravim razumom. Pario sam ih.’Šta tu može da prođe loše?’ svako bi rekao.E pa sve je bilo loše. Zlatni par (teoretski) nije dao ni jednog dobrog goluba. Baš ni jednog. I zato vam je jasno zašto ih više nikada nisam upario.Godinu dana kasnije ženka je dala opet dobrog letača a takođe i mužijak. Ali sa drugim partnerima! Ono što se često dešava je sljedeće.Par da super goluba,ali kasnije više ni jednog dobrog!Isti čovjek me je pitao da mu dam imena šampiona kod kojih bi kupio dobre golubove po razumnim cijenama i pitao je koje su razumne cijene.To ne bi bio problem za mene da mu dam takva imena,ali to je nešto što ja nikad ne bih uradio jer sam pisac. I koja je razumna cijena?Cijena od samo 1 USD nije mala nego je preskupo ako golub ne valja.Cijena od 10,000 USD nije velika nego je jeftino ako je golub super matičar!To se naravno odnosi na ljude koji imaju para. 10,000 USD je previše za većinu ljudi i u Taiwanu i Evropi.
NAŠ DRUGI ČOVJEK Drugi čitalac je imao pitanje u vezi vitamina.Interesovalo ga je kako to Evropski šampioni rade. Odgovor glasi različito.Neki nikad ne daju vitamine,ali su manjina. Većina odgajivača daje jednom,a neki 2 puta nedjeljno.Po tvrdnjama naučnika sa Univerziteta iz Genta (Belgija) 1 dan je dovoljan.Kad se daju vitamini treba da bude kompleks. Znači nikad vitamin A, B, C, D, E itd.posebno. Neki vitamini mogu da budu toksični kad se daju posebno i u velikim količinama. Ja nikad ne dajem vitamine u toku takmičarske sezone.Po meni isto kao zdravi ljudi i golubovi dobijaju vitamine iz dobre hrane.U prošlosti sam pravio testove. Jedan dio golubova koji je za vrijeme takmičenja dobijao vitamine, a ostali nisu. Između njih nisam primetio nikakvu razliku. I zato sam prestao.Sada dajem vitamine samo:a. Golubovima koji mitare.b. Zimi. Zime u Zapadnoj Evropi su oštre. Dani su veoma kratki i vitamini zamjenjuju manjak sunčeve svjetlosti.c. I dajem vitamine kad golubovi oslabe od lijekova (antibiotika) i golubovima koji se oporavljaju od oboljenja ili nekih drugih vanrednih okolnosti.Kad su ljudi u pitanju mišljenja naučnika su različita u vezi korišćenja vitamina, a isti je slučaj sa životinjama kao što su golubovi. Treba reći da Japanski Dr. Profesor Namikawa, koji je daleko od glupog i zaljubljenik je u golubove, preporučuje vitamine.U svakom slučaju 100 % je tačno da vitamini neće dovesti goluba u super kondiciju za nekoliko dana. Vitamini neće golubove učiniti pobjednicima.Ono što oni rade je jačanje oslabljenih golubova i štite ih od napada bakterija i sličnog.
NOVI TREND U vezi vitamina treba pomenuti da ima nešto novo u Holandiji i Belgiji.Ranije su davani u pojilicama,preko vode .A sada sve više ljudi daje vitamine kroz hranu.Kad su vitamini u prahu hrana treba da bude nauljena nečim što će učiniti hranu ljepljivom i tako će prah da se zalijepi za nju.Tako rade iz više razloga.
- Sve što se stavi u vodi, čak i obični čaj će dati vodi ukus. Zbog ovoga bi golubovi mogli da piju manje jer im se ne sviđa. To je nešto što ne bi smjelo da se dozvoli ni po koju cijenu. Takozvani ‘čuvari vode’ mogu da poremete organizam. Promjena (pH)vrijednosti može da izazove probleme kao što je E-coli. A E-Coli je opasno oboljenje u Evropi u posljednje vrijeme. Takođe je pogrešno staviti nešto u vodi na dan kad golubovi dolaze sa staze. Golubovi to ne vole, odmah ‘saznaju’ da su dočekani sa vodom koju ne vole i koja ih ‘tjera’ da stanu na svom putu do kuće da bi pili vodu na drugom mjestu.
b. Na dan pakovanja voda treba da bude čista jer bi u suprotnom golubovi manje pili ,a to treba da izbjegnemo.Golubovi prije pakovanja treba da piju koliko god mogu.Kad ima nešto u vodi golubovi to uglavnom ne vole.
c. Neki vitamini daju vodi slatki ukus zbog čega golubovi mogu da budu manje gladni. Manje gladi znači manje hrane a manjak hrane može da znači manje energije.
d. Još jedan od razloga davanja vitamina kroz hranu je što neki vitamini (koji se razlikuju od jednog do drugog) brzo izvetre u vodi. Gube dejstvo,naročito kad su izloženi suncu i vrućini. Poznato je da neki tečni vitamini gube dejstvo nakon samo par sati ,dok neki mogu da imaju dejstvo čitav dan.
Zato ako vjerujete da su vitamini dobri najbolje je da se daju preko nauljene hrane.Naravno,moguće je i da se stavi u kljun svakom golubu po jedna tableta.
TAKOĐE I LIJEKOVI
I lijekovi se sve više i više daju preko hrane. Tada ste sigurni da će propisana količina biti unešena.Proizvođači nisu glupi. Oni prave ispitivanja i znaju koliko lijeka treba da se stavi u vodi. Ali oni imaju jedan problem: Ne znaju koliko golubovi piju.Na primjer Ronidazole 10 procenata. To je najpopularniji lijek u Evropi protiv trihomonijaze (canker) što ne znači da je najbolji. Dva grama Ronidazola od 10 procenata na litar vode je doza. Ali po hladnom vremenu golubovi piju malo.U Evropi može da bude tako hladno da skoro i ne piju.U tom slučaju može da se desi ako golubovi imaju trihomonijazu neće unijeti u sebe dovoljno lijeka i neće se oporaviti iz jednostavnog razloga jer nisu propisno liječeni.Leti,kad je vrijeme toplije može se desiti suprotno. Tada golubovi piju mnogo. 2 grama na litar vode može da bude prejako za njih i to može da ih izbaci iz forme. Zato se mnogi opredjeljuju za alternativu: Ronidazole preko (nauljene) hrane. 4 Grama na kilo hrane.Davanje tableta kao što je Spartrix u kljun je dobar način,ali to je mnogo posla oko hvatanja svakog goluba posebno. Kad je ozbiljna bolest jedna tableta nije dovoljna za ozdravljenje. Zato ako je moguće najbolje je davati lijekove preko hrane. Tada će biti bolja kontrola koliko je lijeka dato.Naravno,svi golubovi treba da budu liječeni odjednom. Ako su neki liječeni ,a neki nisu drugi mogu da inficiraju prve odmah nakon liječenja!
O BOJI
Taiwanski golubar je takođe pretplaćen na Evropske golubarske časopise. On ne može da razumije Holandski jezik,ali voli slike i pedigree pobjednika i može da vidi rezultate. I zato se pita zašto ima malo crvenih ili šimlera. Razlog je jednostavan. To nije zato jer ne volimo boju nego zato jer nema mnogo crvenih i bijelih golubova koji su dobri. Bar ne za sada i ne u Holandiji i BelgijiPrije nekoliko decenija je stvarno bilo više crvenih,ali izgleda da nisu prošli selekciju baziranu na rezultatima. Naravno,ne treba razmišljati ekstremno. IMA super golubova crvene boje.I crveni golub ne znači da je takva ptica loša samo zbog boje.Govorim u globalu.
POSLJEDNJE PITANJE Posljednje pitanje je postavio čovjek koji je vidio moje rezultate na internetu.Njegovo pitanje glasi koliko ja (i drugi šampioni) liječimo protiv kokcidioze i glista.Odgovor može stati u jednoj riječi: nikada!Ovo je malo preuveličano. Kokcidioza je ‘oboljenje okruženja’ na prvom mjestu a takođe i sekundarna infekcija. Pod ‘ oboljenjem okruženja ‘ podrazumijevam da su golubovi podložni kad borave u vlažnom golubarniku. Rijetko kad je taj problem prisutan u suhom golubarniku. Golubovi mogu sami da se oporave od kokcidioze. Ovo se razlikuje od trihomonijaze. Kad je golubovi imaju ne mogu da se oporave bez liječenja.’Sekundarna infekcija’ znači da golubovi mogu da obole od kokcidioze kad ih neka druga bolest oslabi. Dobro je poznato da salmonela često ide zajedno sa kokcidiozom. A gliste?Od glista treba liječiti kad ih golubovi dobiju. Jednostavno je tako.Zašto golubarstvo činiti komplikovanijim nego što jeste?
ZAKLJUČAK
Kako čitaoci nalaze moju adresu ne znam,ali dobijam dosta pitanja o golubovima i golubarstvu. O tome će biti riječi u drugom članku. Nadam se da će ih ona učiniti boljim golubarima. Dobra obaviještenost je mnogo važna u golubarstvu. Šampioni ne bi trebali da se boje jače konkurencije. Ako ljudi budu stalno gubili mogu da prekinu sa golubarstvom. A ako mnogi završe šampioni će biti kao kraljevi bez kraljevstva ili generali bez vojske.
Ad Schaerlaeckens