Ovo je predzadnja tema koja je dopunjena slikama. Slike mogu da budu jasnije od rijeci. Mogu da nas obavijeste ili budu interesantne jer su stare ili istorijske. Nadam se da cete uzivati u slikama i tekstovima.
SVE I SVASTA.
Ubrzo nakon drugog svjetskog rata golubarstvo je bilo nacionalni sport u Belgiji. Bilo je popularnije od fudbala i biciklizma,a to znaci nesto. Govori se da je bilo oko 300,000 odgajivaca u to vrijeme. Cak su i najmanja sela imala svoj klub (ili vise od jednog) a klub u svakoj ulici nije bio nikakvo iznenadjenje. Sam grad Geel (nema vise od 5,000 stanovnika) imao je 12 klubova i oko 300 odgajivaca. U gradovima su bili rijetki ljudi koji nisu takmicili golubove,a i oni koji se nisu takmicili bili su zainteresovani za ovaj sport. Uzmimo za primjer Huyskens Van Riela. Kad je bila trka mnogo ljudi je dolazilo da gleda povratak golubova. Jedan od razloga sto je golubarstvo bilo tako popularno je jer su ljudi bili vezani za kuce. Nisu mogli sebi da priuste da odu na odmor autom,i zato su golubovi bili prijatna relaksacija za mnoge da bi pobegli od svakodnevnog zivota koji je bio dosadan i tezak.
LIER PIJACA
Posto se sport mnogo promijenio ima jos nekih koji su nostalgicni za proslim vremenima. U gradu Lieru ima pijaca za golubove svakog proljeca nedjeljom ujutru. Mjestani nude 5,000 golubova na prodaju dnevno, vecina njih 4 nedjelje stara, a cijene niske, 10 do 40 eura samo. Radnim danima gradski centar je zatvoren za saobracaj da bi omogucili odgajivacima iz citave Zapadne Evrope da prisustvuju i treba reci da je to nezaboravan dogadjaj. Mjesto je prepunjeno velikim brojem odgajivaca koji govore sve vrste jezika da niko ne moze da primeti da je ovaj sport u dekadenci. Posto mnogo golubova bude prodato nije nista cudno ako procitas da su neki ‘vrhunski’ golubovi kupljeni na ‘Lier pijaci’. To su golubovi bez pedigrea ali ‘niske cijene’ i ‘bez pedigrea’ ne znaci obavezno ‘los golub’.
QUIEVRAIN
Kad govorimo o nostalgiji; ‘Quievrain’ je postao domaca rijec za Belgijance. To je ime mjesta pustanja golubova blizu Francuske granice odakle su odgajivaci pustali golubove otkad ovaj sport postoji. Zasto Quievrain od svih mjesta? To je najdalje mjesto do kojeg je voz mogao da stigne a da ne predje Francusku granicu. Ta stanica i danas postoji ali kamioni tamo preuzimaju golubove, na drugaciji i moderniji nacin u kojima Holandjani i Njemci transportuju svoje golubove. 90 % Belgijskih odgajivaca od autorita se takmicilo samo iz Quievraina, koji je oko 60 kilometara za one koji zive u centru (Brusselsa). U junu, kad je takmicenje mladih u punom jeku 250,000 se pusti u isto vrijeme. Gukanje golubova prije pustanja je impresivno. Pljeskanje hiljada krila prilikom pustanja zaglusuje i velika masa koja zatamni nebo podsjeca me na pomracenje sunca. A samo pola minuta kasnije, kad golubovi odu,ostavljajuci bijeli tepih od perja na zemlji, tisina koja slijedi je zastrasujuca. Ukratko, prisustvovanje pustanju golubova iz Quievraina je nezaboravan dogadjaj.
ZAVRSENO ILI NE?
Kao svugdje u svijetu gdje se golubovi takmice neizbjezno je da se gube. Neki se nikada ne vrate, neki dolaze danima, nedjeljama ili mjesecima nakon trke i to objasnjava zasto je nekada njihova forma uzasna. Kad neko o nima lijepo brine forma se brzo vrati, a za druge su potrebne nedjelje i mjeseci, dok neki nikada nece biti kao prije. Odgajivaci se cesto pitaju DA LI i KADA ce golub ponovo moci da se takmici, jer znaju da moze da izgleda dobro spolja a nije se jos oporavio. Postoje neki znaci koji mogu da pomognu u rasudjivanju. Ako su im oci potmule i ne sijaju ne mozes da ga takmicis. Takodje ne mogu da se tamice ako nisu vratili svoju tezinu i lijepu rumenu boju mesa;te stvari uglavnom idu zajedno. Plavo meso’ oko grudne kosti je znak da nesto nije u redu i naravno golubovi koji su bolesni imaju plavo meso.
ALERGIJA
‘Zasto toliko odgajivaca nosi kapu?’ pitaju se ponekad ljudi. Jedan od razloga je da su neki alergicni na prasinu koja je prisutna kod ptica poput kanarinaca, papagaja, i golubova. ‘Neki’ mogu da budu odgajivaci ali takodje i clanovi porodice a posebno je lepljiva za kosu. Nosenjem kape necete unijeti prasinu u kucu koja moze smetati drugima, posebno bebama. Na srecu ja nisam alergican,ali ‘moja ljepsa polovina’ objasnjava zasto zadnjih godina nosim kapu. Golubovi su zabavni,ali je zdravlje jos zabavnije!
GRIT
Naucnici,veterinari i sampioni imaju razlicito misljenje o mnogim stvarima u ovom sportu,ali se svi slazu u jednoj stvari: Grit je najvazniji dodatak hrani, manjak kalciuma i minerala znaci problem. Ono cega neki ljudi nisu svjesni je cinjenica da grit treba cesto osvjezavati, jer se na njega lijepi prasina i golubovi nece da ga jedu. Rezultat moze da bude da hrana ne bude dobro svarena i da se kosti mladih ne razviju dobro. Po jajima moze da se pozna da golubovi nisu dobijali grit; kora nije glatka i sjajna nego hrapava. Kad su jaja u pitanju, ona mogu mnogo duze da se cuvaju nego sto neki misle. Nova jaja koja snesu 2 nedjelje kasnije, samo ako su okrecana 2 puta dnevno. Ali bolje da budu svjeza, jer je i jedan dan lezanja dovoljan da embrion ozivi. Ako jaja NISU svjeza jos uvijek mozes da ih cuvas ili transporujes dan ili dva ako preduzmes potrebne mjere da im bude dovoljno vruce. ‘Vruca boca vode’ kakve su nekada ljudi koristili moze da bude od pomoci. Napuni se toplom vodom,i stavi se unutra posebna kutija sa jajima.
GOLE GRUDI
Nemoj se cuditi dragi citaoce, jos uvijek govorim o golubovima,nisam pijan. Pod ‘golim grudima’ odgajivaci misle na golubove kojima fail perje na vratu. Tema je sporna,a veterinari i naucnici se ne slazu o uzroku toga. Postoje 2 teorije:
a. Jedna od njih su ‘grinje’.
b. Drugi se ne slazu jer ih nikad nisu vidjeli mikroskopom.
‘Razlog su ostre ivice hranilice i pojilice koje lome perje na vratu’ govore oni.
Nakon mitara perje je ponovo perfektno ali godinu dana kasnije opet isti problem i nesto cudno,golubovi sa ‘golim grudima’ ne lete dobro.
Ja ne znam koja je teorija ispravna i nije me zato sramota. Kad dodje vrijeme da neko pomisli da ima odgovor na sva pitanja i da vise nema nikakvih sumnji to je pocetak njegovog kraja.
Karakteristicno za sampione je da im ljudi stalno postavljaju ista pitanja.