Mislim da sam pisac članaka o golubovima bio oko 25 godina. Možda i 24, ali koga je briga.
Ne znam koliko sam doprineo, ali meni se to sviđa a iskreno govoreći ponekad ne.
A to nije zbog čitaoca.
Rijetko se dešavalo da me neko kritikuje, a oni koji su to radili su bili GUBITNICI.

Znači ljudi koji su niko i ništa, oni koji ništa nisu postigli i koji nemaju ništa osim glave pune frustracija i kompleksa niže vrijednosti. Gubitnik je uvijek gubitnik:
Neki od njih su ljudi koji misle da su predebeli, preumorni, priglupi, preusamljeni i netalentovani,e zato su mnogo naporni. Jer gubljenje trke jedne za drugom je stalno u njihovim mislima ,ali to nije jer “nisu talentovani” golubari nego misle da šampioni imaju sreće ili ‘koriste’ nešto i čuvaju tajnu od ostalih.

MELANHOLIJA

Ima mnogo dodataka za formu golubova, bar tako govore prodavci tih ‘čudesnih proizvoda’.
U prošlosti je ovo bilo drugačije a sjećanje na prošlost, te ‘dobre stare dane’ kad sam počeo da pišem ponekad me čini melanholičnim.
Na primjer brat mog deda. On je bio peder, sa tim bih mogao da živim,ali on je takođe svirao u lokalnom baru za pedere.
On je bio ‘ratni heroj’ jer je 1944. javno zapalio prostorije za kurs ‘Njemački za početnike’. Zbog toga je zatvoren i jednom kad sam htio da ga posjetim bio je pobegao.
‘To kopile’ rekao sam tamničaru. ‘Baš sad kad sam htio da ga posjetim to đubre je pobjeglo ‘.
‘Njega nije lako zadržati’ rekao je tamničar.
‘Kome govoriš’ rekao sam i pitao smijem li da posjetim nekog drugog zatvorenika.
Zbog brojnih intervjua koje sam dao na raznim televizijama širom svijeta, mnogi su sigurno vidjeli koliko ja volim prirodu. Volim vožnju bicikla po šumi, po mogućstvu potpuno go na jakoj kiši, oponašajući pjesmu crne ptice.
Cvrkut crne ptice je moj omiljeni zvuk osim muzike Princa. Takođe se sjećam mog prvog sastanka. To nije bilo nevažno jer su datumi na drugom mjestu po važnosti u životu (cigarete su na prvom).
Bila je ‘dobro građena’, šokirajuće lijepa i plavuša. Naučio sam je kako da čita bez kolačenja očiju, učinio sam je čistom (da ide u toalet kad treba) da koristi maramicu umesto rukava,ali raskinuli smo.
Takođe sam raskinuo sa prošlošću jer kombinacija imanja sex bombe, posjete ljudi u zatvoru i biti uspješan pisac u isto vrijeme je nešto u šta ja ne vjerujem.

PROMJENA

Od tada su cigarete najvažnija stvar u mom životu sa golubovima na lijepom drugom mjestu.
Tada sam postao član golubarskog kluba.
‘Jer kako biti odgajivač a da nisi član kluba?’ Pitao sam se. Tada sam otkrio da je dosadno biti samo član.
Zato sam počeo da pišem o golubovima. Izdao sam oko 1,500 članaka i 4 knjige.
I što sam više pisao članke sve mi je bilo mrznije da to dalje radim. Jer nema svrhe mislio sam ponekad jer sam imao problema sa koncetracijom.
To je zato jer mi je opao IQ. Psihić kaže da je moj IQ 280 ali to ne bi trebalo uzeti previše ozbiljno. Mislim da je htio reći 180, oni uvijek pretjeruju. To je zato jer su nesigurni u sebe.
Takođe je pokušao da me ubedi da imam mnoge talente ali ni tu ga ne treba uzeti za ozbiljno. Mislim da psihijatri to govore svim osobama sa IQ od 180.
I sa njim sam raskinuo .
To je bilo kad je rekao da volim sebe previše.
‘Još jedna takva opaska i reći ću tvojoj ženi da si crnac’ zaprijetio sam mu.
Treba da znate da mu je žena plavuša što je ona otkrila kad sam je uhvatio da se ne smije dok čita jedan od mojih članaka.
Znate li šta mi je još rekao taj psihijatar?
‘Mogu da te ponovo učinim normalnim čovjekom.’
‘Znam te gluposti’ rekao sam. ‘Rekao si istu stvar mojoj sestri kad je otkrila da nije imala grudi kad je rođena.
‘Hoćemo li da budemo cinični?’ bila je njegova iritirajuća reakcija.
‘Ne toliko ciničan, ne bih se usudio’ rekao sam, ‘samo malo agresivan’ i porazio ga.
Od tada sam počeo da volim sam sebe manje i nikada neću postati umeren čovjek. Volio sam da se smijem,ali se nisam pretjerano smijao jer nije imalo mnogo smiješnog. Naročito ne u golubarstvu. Kako to?

KO JE KRIVAC

Mislim da su to ljudi iz farmaceutske industrije koje treba kriviti, ti prodavci magičnih boca koji će vaše loše golubove pretvoriti u pobjednike i drugi ‘čuvari’ našeg sporta.
Ne osjećam se prijatno u firmama ovih ljudi, još gore, povraća mi se i ne moram da stavim prst u usta da bih izazvao tu reakciju.
Njihovi slogani i šeme koji vam govore koji je super proizvod i moraš da ga daješ u toku čitave nedjelje mi razjeda srce i ubija dušu. Sve u vezi ovih prodavaca iluzija me uznemirava.
Mrzim njihove frizure, elokvenciju, mobilne telefone, brošure i aroganciju. Već 25 godina se borim protiv njih.
Bojim se 25 izgubljenih godina.
‘Prodaću ti proizvod koji će te učiniti šampionom’ govore oni.
‘Ja imam nešto, ja znam nešto’ uvijek ja,ja,ja.
Izbacite riječ ‘Ja’ iz njihovog rječnika i prodavci dvoraca u vazduhu postaju nijemi. Priča o njihovim magičnim napicima nikad ne sadrži istinu,nego uvijek stare laži.

TERMINI KOJE MRZIM

Zlatne kapi, carnitin, enzimi, pro bio tici, brze pilule, prašak za izdržljivost, čaj protiv stresa i tako dalje su termini koje ne volim ni da čujem ni da čitam.

Jer mi razaraju um.
Jer obmanjuju odgajivače.
Jer pljačkaju novac koji su ljudi sa mukom zaradili.
A naročito jer su oni razlog da odgajivači prekinu sa golubarstvom jer će jedan razočarani slijediti drugog a to je posljednje što nam treba.
Nakon čitanja ovoga možete pomisliti:
Je li Ad Schaerlaeckens postao neurotičan ili paranoičan?
Ili je u depresiji jer on više ne privlači lijepe djevojke nego njegov sin? Ne gospodine. Nije tako.
Ali Ad Schaerlaeckens se osjeća kao Don Quichotte koji se bori protiv vetrenjača kopljem jer ranije nije prodavano toliko đubreta kao sad.
‘Zašto mi ljudi ne vjeruju?’ Pitam se ponekad.
Je li zato jer pobjeđujem na brojnim trkama? (promijenio sam se,ali ne u skromnog čovjeka).
Je li zato jer nemam zlatne zube?
Ili odgajivači koji stalno gube neće da pogledaju istini u oči?
Ne znam. Problem ovih takozvanih ‘punjača džepova’ koje sam pomenuo je da se razlikuju,ali nema načina da ih prepoznate po nečemu.
Neki izgledaju kao siromasi tako da bih im ja ponekad dao koji dolar .
Drugi su tako neprimetni da se ja pitam imaju li senku.
Neke ne bih volio za komšije pa makar dobio džabe kuću.
Neke ne možete da vidite bez mobilnog telefona .
To su idioti, klovnovi obučeni kao ljudi, opasnost za golubarstvo.

ZAŠTO?

Zašto sada mučim ovu tastaturu?
Sve ima svoj razlog.
Inspirisan sam nakon posjete čovjeka koji je bio veliki šampion u prošlosti,ali je sada niko i ništa.
Ima sve šeme koje je povadio iz golubarskih časopisa.
Čak je imao brošuru u kojoj piše ‘kako da vodite vaše golubove’. U njima se savjetuje da se nešto stavlja u vodi u toku čitave nedjelje ali to nije sve, oni te trjeraju da svakog dana stavljaš po nešto i u hrani.
‘Golubovi su sigurno jake životinje’ jer moraju da prežive sve te gluposti koje napadaju njihovu jetru više nego što alkohol može da naškodi Jeljcinu.
Bez obzira na veliki uspjeh moj posjetilac je poznat po tome što je počeo da sumnja tretira li ispravno golubove.
Je li postao staromodan?
Jesu li dobri golubovi u dobroj formi dovoljni?
Postoje li tajne koje su njemu nepoznate?
Kao što rekoh bio je pun sumnji.

BAŠ LOŠE

Kad ljudi koji su bili veliki šampioni prije nego što su počeli da sumnjaju u sve što pročitaju možete da zamislite kako se tek početnik osjeća.
Oni takođe čitaju te gluposti koje mogu da ih učine očajnim.
U mom okrugu neki su tražili bolje kapi,bolje pilule,bolje praškove,bolje vitamine i čak bolje veterinare godinama.
Nikad nisu bili uspješni.
Ja  sam u međuvremenu tražio bolje golubove, oko 25 godina, ili možda 24 ali koga je briga.
Ponekad sam stvarno uspješan s uvezenim golubovima koji su dali pobjednike.
I kad neki pobedi na trci rijetko kad sam pitan koja je to vrsta golubova.
Ono što me ljudi pitaju je šta sam davao golubovima.
To su bila pristojnija pitanja, ogovaranje je još gore.

NE BRINITE

Ja dobro shvatam da neki prodavci dodataka za hranu i lijekova nisu baš srećni sa ovakvim člancima.
Njima bih savjetovao da ne brinu.
Postoje dobri proizvodi koji koriste golubovima. Zašto brinuti ako je proizvod koji prodajete dobar i kvalitetan,a nije za u đubre?
Prodavci stvarno kvalitetnih dodataka bi trebali da budu SREĆNI sa ovakvim člancima.

PRIČA

Završimo sa jednim istinitim događajem.
Jedan čovjek je pričao neke loše stvari u vezi mene u jednoj prodavnici.
‘Taj čovjek (mislio je na mene) bi trebao biti izbačen. Njegovi golubovi (znači moji) lete uz pomoć hemije i zato konkurencija nije fer’ rekao je.
‘Trebao bi da kažeš Ad S lično’ rekao je čovjek koji me je prepoznao: ‘On stoji iza tebe.’
‘Čovjek alapača’ se je okrenuo, pogledao me i rekao: ‘Jesi li ti Ad S?’
‘Od glave do pete’ rekao sam.
‘Ne prepoznajem te,čovječe’ rekao je, ‘kosa ti je osijedela’.
‘To je istina, ljudi kao ti su prepoznatljivi po tome’ rekao sam i otišao.
I sada hvatam sebe kako opet pišem članak.
Bez budućnosti kao fudbaler, sa dvije lijeve ruke ne možeš ni da uzmeš šoljicu čaja, cinično kao što samo može da bude jer odgajivači odbijaju da povjeruju da je najvažnija stvar u ovom našem sportu KVALITETNI GOLUBOVI DOBROG ZDRAVLJA ja se osjećam propalo kao pisac članaka.
Vrijeme je da prestanem. Ne znam šta da radim: Da uzmem dobro piće ili dobrog psihijatra.

Ad Schaerlaeckens