Sa izdavačem novina sam razgovarao za golubarski časopis. Pisao sam za mnogo njih i uvjeravam vas,da je utoliko lakše pisati za strane zemlje koliko su one zainteresovane za golubarstvo. U mojoj zemlji to nije problem s obzirom da ja znam o čemu žele da slušaju i čitaju golubari. Ali pisati za zemlje koje se nalaze na drugoj strani svijeta,gdje se golubarstvo toliko razlikuje,to je sasvim druga priča. ‘Davide’, rekao sam, ‘morate mi pomoći.

Recite mi o čemu ljudi na dalekom istoku žele da čitaju. Ako znam puno ću lakše da pišem.’ ‘Da li možeš da pišeš o tome kako se odgajaju dobri golubovi’ bila je njegova reakcija. Meni su usta ostala otvorena. Za trenutak sam pomislio ‘Kakvo glupo pitanje’ Ali to je bilo samo na momenat. Kad sam bio đak moj učitelj je imao običaj da kaže: ‘Ne postoje glupa pitanja, postoje samo glupi odgovori’. ‘Kako odgajati dobre golubove?’ Što sam više mislio na ovo pitanje ono je sve više dobijalo smisao. To je dokaz da shvata koliko je kvalitet bitan. Mnogi odgajivači (osim šampiona) traže odgovor na to pitanje tamo gdje ga ne mogu naći. Previše vjeruju u medicinu, tajne i ‘čarobne napitke’.

A ja mislim da je svuda u svijetu isto, uključujući i moju zemlju. Dok moji prijatelji golubari godinama istražuju i potražuju bolje vitamine,medicinske i veterinarske lijekove,tako sam ja u potrazi za boljim golubovima. Podrazumijeva se da je potrebna sreća. Ali koliko god da je važna,tako mora postojati još nešto. Jer ‘zašto ‘, pitaće se neko, ‘Jedni te isti ljudi stalno odgajaju dobre golubove dok neki ne mogu ni jednog pristojnog za čitav život?’

 

SREĆA

 

Dobra sreća je faktor putem kojeg ću vam pokazati šta se često dešava. Co Verbree, jedan od najboljih odgajivača Evrope  bio je kod mene da bi kupio dva unuka od moje ‘Sissi’. ‘Bila je to legendarna odgojna ženka,zar ne ?’ rekao je, ‘možda najbolja u istoriji’. Ja sam pomislio da je malo pretjerao sa laskanjem. ‘Da,bila je’ složio sam se ja ‘ali treba i dosta sreće’. ‘Mnogi njeni potomci su dali odlične rezultate i senzacionalne pobjednike ali ne svi. Sa golubovima koje kupuješ imaš dobre šanse da budeš uspješan,ali ništa više od toga. Ja ne mogu da garantujem da su golubovi dobri jer kad bih znao koji je vrhunski ti ne bi mogao da ga dobiješ. To je jednostavno tako. ‘Kome to govoriš’ Mr Verbree je rekao i dodao: ‘Znaš da sam imao najboljeg All Round goluba u  Holandiji na Olimpijadi u Južnoj Africi.’ Naravno da sam znao. Mr Verbree: ‘Godina u kojoj sam izlegao Asa izlegao sam još 5 mladih od istog para. Svi su bili dobri, čak i više od toga. I kao što već naslućujete upario sam taj isti par i sljedeće godine. Izlegao sam 10 mladih od njih i očekivao velike rezultate. Znate li šta je bilo? Ni jedan od ovih 10 nije bio dobar. Svih 10 komada su bili škart. Možete li to da zamislite?’

Naravno da jesam. Jer se takve stvari često dešavaju. Ali Mr Verbree je imao još interesantnih stvari da kaže: ‘Odgajivač iz Amerike je kupio mog goluba sa olimpijade za ludu cijenu. Hoćete li da vam kažem istinu? Bez obzira na senzacionalne rezultate ovaj golub nikad nije dao dobrog goluba. Iskreno govoreći to je razlog što sam ga prodao. Jedan od njegove braće, golub koji nije bio neki letač je jedan od mojih najboljih maticnih golubova. Zato mislim da sam uradio pravu stvar: Prodao sam letača koji je bio slab matični golub a zadržao njegovog brata koji je bio odličan matični golub.’

 

ZLATNI PAR

 

Znam neke Japanske golubare koji znaju samo 2 riječi na Engleskom jeziku. Ne možete da ih krivite za to, oni možda imaju druge kvalitete nasuprot tome što ne znaju Engleski jezik. Te dvije riječi su: ‘Zlatni Par’. Ali golubovi koji daju samo super golubove? Oni postoje samo u mislima nerealnih sanjara. Šta mislite zašto sampioni u Evropi legu više mladih nego u prošlosti? Jer shvataju koliko je sreće potrebno da bi se dobio super golub. Ali kao što sam već rekao nije sve u sreći. Potkrijepit ću vam to pričom o šampionu iz Belgije. Inače,sve primjere u svojim člancima volim da nazivam imenom i prezimenom,ali ovaj put ću učiniti izuzetak. Jednostavno ne želim da mu narušim reputaciju. Jer Gospodar nije stvorio ljude da povređuju jedni druge.

 

PRIMJER

Svaki ozbiljan odgajivač povremeno želi da poboljša svoje jato uvoženjem novih golubova koje ukršta sa svojim. Uvećavanje šanse za uspješno ukrštanje je jako važno zato jer postajete svjesni loših stvari u svom odgojnom jatu. Tako je bio jedan golubar iz Belgije, Šampion na kratkim stazama koji je razbijao glavu pitanjima tipa: – Zašto moji rezultati nisu dobri kad pakujem golubove na duže staze a ukrštao sam svoje golubove sa dugoprugašima? – Da li je stvar fizičke greške i ako jeste koja je? – Je li mogao naći neku uspješniju varijantu ukrštanja? Kada mislim da ne mogu vidjeti koji je golub dobar (a ne može niko) to znači da ja vidim kad golub nije dobar ili koje nedostatke ima. Vidio sam njegove golubove. Fantastična građa i dobra muskulatura ali ono što me je iznenadilo je ponavljanje istog nedostatka kod svih golubova: kod zadnjih letnih pera ne postoji gipkost,ona uopšte nisu fleksibilna. Nije razumio očemu govorim,pa sam mu pokazao dva goluba kod kojih su bila slomljena zadnja pera. Samo je slegnuo ramenima kao da kaže: ‘Pa šta? To je samo jedna u nizu slučajnosti koje mogu da se dogode golubu.’ ‘Možda’ rekao sam, ‘ali to se ne dešava tako lako dobrim golubovima’. Morate imati mogućnost da savijete zadnja letna pera između palca i kažiprsta a da ih ne slomite. To pokazuje fleksibilnost koju moraju imati dugoprugaši. Trebalo bi pogledati goluba kad se vrati sa teške trke. Primetićete laganu savijenost zadnjih letnih pera. Ali šta ako su kruta i tvrda pa ne možete da ih savijete? To je hendikep, golubovima sa takvim krilima će let biti teži nego onima čija su krila fleksibilna. Šampion iz Belgije je shvatio poruku i nabavio je golubove sa gipkim i fleksibilnim perima, ukrstio ih je sa svojima i samo nakon 2 godine dobio je golubove za veće distance. Zato ću ponoviti još jednom ,jer toga nikad dosta,vrlo je važno ustanoviti nedostatke vlastitog jata,I tek onda možete napraviti nešto sa čim ćete poboljšati kvalitet.
Greška koju ponavlja mnogo odgajivača je nabavka golubova koji imaju istu manu kao oni koje već imaju. Takve stvari neizbježno vode uništavanju kolonije.

 

VEĆINA  ASOVA JE DOBIJENA UKRŠTANJEM

 

Mnogi odgajivači sa Istoka i iz Amerike vole golubove koji su dobijeni iz krvnog srodstva. To nije loša ideja ako se ti golubovi koriste  za odgoj a ne za let. Gotovo svi golubovi u Holandiji i Belgiji su produkt ukrštanja. Osamdesetih godina prošlog vijeka sam imao svoga ‘Good Yearling’ i golubove u srodstvu sa njim. Želio sam da ovu liniju sačuvam čistom, imao sam i onda a imam i sad dobre golubove,ali ono što me je iznenadilo je da su neki golubari koji su kupili potomke od ‘Good Yearling linije’ izlegli bolje golubove od mene. A to su uradili sa mojim golubovima. Sreća je što sam na vrijeme shvatio zašto. Ukrštali su moje golubove koji su bili iz krvnog srodstva sa svojima i ja sam uradio isto: Nisam mario više za čistu liniju  i nisam sparivao golubove u srodstvu. Jedna od njih je bila ‘ sestra Good Yearling’. Nasuprot svoga brata brata bila je slab takmičar. A takođe i slab matični golub, bar sam ja tako mislio. Dok joj nisam dao partnera potpuno druge krvne linije i prvo mlado iz tog ukrštanja je bilo pobjednik Nacionala iz Orleansa (1985). Na žalost,već je bila prilično stara kad sam shvatio njenu matičnu vrijednost . Takve stvari se često dešavaju golubarima. Kad shvate da imaju dobrog goluba,jedan od roditelja je umro,prodat ili je previše star.

 

GREŠKE

 

Kad ljudi kupuju golubove uvijek je ista priča. Žele na primjer,šest golubova iz određene linije,i to tri mužijaka i tri ženke. I tako slože tri para. Sam sam naučio da to nije dobar način. Ako uvozim (kupujem) golubove pariću ih sa svojim najboljim ,sa onima koji su već pokazali potencijal da daju dobre mlade. To je brži put do uspjeha nego parenje kupljenog sa kupljenim. Ako parite kupljenog sa kupljenim parite znak pitanja sa drugim znakom pitanja. Ako parite kupljenog sa svojim provjerenim matičarem samo je kupljeni pod znakom pitanja.

 

IZGLED

 

A šta je sa izgledom golubova? Na prvom mjestu moraju imati mekano perje. I ne bi trebali biti preveliki. Čuvajte se velikih golubova. Današnji takmičari su nešto manji nego što su bili u prošlosti. Moraju imati dobru ravnotežu, ‘ležati u ruci’ kako kažu golubari. Važna stvar je jak skelet. To možete saznati kad izvršite pritisak na grudnu kost (najniži dio tijela). Ako se  golub “javlja” to je loš znak . Kvaliteti koje sam spomenuo bi se moglo reći da su obavezni. Ali tu se javlja problem: Činjenica je da takvi kvaliteti ne čine dobrog goluba. I loši golubovi mogu imati mekano perje, dobru ravnotežu i jak skelet. U svakom slučaju ako NEMAJU ove kvalitete sigurno su loši golubovi. To nije matematika,ne možete okrenuti stvari naopako. Jedan filozof je rekao: Sve su krave životinje ali sve životinje nisu krave.

‘Wondere Janssen’ super takmičar, njegov rođeni brat nije bio dovoljno dobar

 

JOŠ PRIMJERA

 

Većina šampiona ima dvije, tri ili četiri dobre linije. Njihovi As golubovi su većinom proizvod njihovog ukrštanja. Oni koji su šampioni ne kupuju mnogo novih golubova,ne više od 2-3 godišnje. Najveći broj njih uopšte ne kupuje nego mijenjaju međusobno. Sjetimo se Houbena i Verbruggena. Mijenjali su samo jednog goluba, i ukrstili ga sa svojim golubovima a rezultat toga je da su dobili odlične golubove. Isto se desilo Engelsu i van Hove Uytterhoevenu. Obojica su već imali dobre golubove koji su postali još bolji nakon što su ih zamijenili i ukrstili sa svojim najboljim u golubarniku.

 

TAKOĐE DOBRO

 

Šta većina šampiona u Holandiji i Belgiji radi je mijenjanje parenja svake godine. Neki (čak i braća Janssen) u toku godine. Iz nekog misterioznog razloga kvalitet mladih opada ako je neki par jako dugo zajedno. Ja mojim najboljim mužijacima dajem po 2-3 ženke godišnje. Zato golubove treba sparivati kad su u najboljoj mogućoj kondiciji. Odgajivači se često pitaju zašto dobiju nekoliko dobrih golubova u jednoj godini a zatim uslijede godine kad ne dobiju ni jednog prosečnog.Objašnjenje je verovatno u formi roditelja. Istraživanje je pokazalo da je puno dobrih golubova dobijeno od mladih(godišnjaka). To ne znači da stari golubovi ne daju dobre ptice. Problem koji se javlja kod starijih golubova je slabiji kvalitet kaše(golubijeg mlijeka). Greška koju sam napravio ove godine je kada sam dao mužijaku iz 1992 godine da othrani svoje mlade. Neki nisu izrasli u dobre golubove a glavni krivac sam ja. Trebao sam podbaciti jaja pod mlade golubove da ih oni othrane. Ali naše greške su nešto čega se ne bi trebali sramiti. Jedino imate problem ako niste svjesni toga iz jednostavnog razloga ako ne želite da ispravite sami sebe. Ono što razdvaja gubitnike i pobjednike je što drugi uče iz svojih grešaka. Ako ne uvidite svoje nedostatke i niste svjesni,ili još gore ne marite za greške koje ponavljate nećete napredovati ni jedan korak naprijed.
© Ad Schaerlaeckens