Ranije mi je postavljeno pitanje zašto su prilikom uvoza novih golubova uvijek uspješni isti odgajivači dok ostali stalno griješe.

Takođe sam napisao zašto mi prvo mjesto malo znači dok ne saznam kolika je snaga konkurencije.

Jedan Tajwanac me je pitao zašto nisam oduševljen rezultatima odgajivača koji je osvojio 1, 2, 3 i 5 mjesto protiv 5.000 golubova,a zašto sam bio impesioniran rezultatima odgajivača koji je osvojio 3, 12 i 15 protiv 300 i nekoliko golubova.

Prvi je pakovao 73 ptice i osvojio samo 18 plasmana (jedan prema tri).

Drugi odgajivač je pakovao samo tri goluba!

 

 

OLIMPIJADA 2009

 

Olimpijada u Njemačkoj januara 2009.jasno govori šta mislim.

Golubovi iz zemalja Istočne Evrope, naročito Poljski,imaju mnogo vrhunskih plasmana sa neverovatnim rezultatima.

To je veliko za njih, naročito jer je kod njih ovaj sport u ekspanziji.

Poredak na Olimpijadi može da stvori utisak da su danas najbolji golubovi na svijetu u Poljskoj.

Znam dva Poljska šampiona,njihove metode i ptice i ubeđen sam da kad bi se takmičili u Belgiji ne bi osvojili toliko prvih mjesta ni potiv 200 golubova iako su u svojoj zemlji pobedili protiv 10000.

Oni su na Olimpijadi bili ‘svjetski šampioni’ ali u Belgiji ne bi mogli da budu ni šampioni kluba kad bi se tamo takmičili.

Sad vam je jasno zašto izbečim oči kad čujem koliko novca ,naročito Japanci daju za neke golubove.

Golubovi sa dobrim rezultatom,ali… protiv kakvih se golubova takmiče?

Koliko im je jaka konkurencija?

 

 

NEISKUSNI

 

90-ih sam se prvi put iznenadio kad sam vidio kakvo je kupovno ponašanje Japanaca.

Holanđanin je pobedio Nacional iz Bergeraca (900 km) protiv 27,000 golubova.

Golubove je do kuće donio vjetar u leđa.

Japanac je platio 22,000 eura za 3-godišnjeg pobjednika koji prije toga nije osvojio ni jedan pristojan plasman.

Drugi Japanci su kupili braću,sestre i ostale golubove koji su bili u srodstvu sa srećnim pobjednikom.

Ljudi su bili šokirani.

Uslovi leta u Japanu su teški,zašto su ti ljudi bili toliko zainteresovani za golubove u srodstvu sa pobjednikom kojeg je kući donio vjetar?

Na istoj trci je jedan drugi golub osvojio 16.mjesto.

Ovo je bio fantastičan golub koji je ranije bio 4 puta u prvih 80 Nacionalno u svim vremenskim uslovima.

Ali za njega niko nije ponudio ni jedan peni.

Kasnije sam čuo od nekih Japanaca da su ukrštanja od tolikih skupih golubova dala mlade koji su bili slabi na takmičenju u Japanu.

Ali zar oni nisu sami krivi jer su se fokusirali samo na pobjednike bez obzira na vremenske uslove ili stabilnost goluba?

 

 

MALI GOLUBARNICI

 

Kad pričam sa strancima u vezi imena šampiona u Belgiji i Holandiji svi pominju ista imena.

Sada se postavlja pitanje: Da li oni imaju najbolje golubove?

Ja se usuđujem da sumnjam.

Ono što je zajedničko kod svih velikih imena je ogroman broj golubova.

Ako odgajivač u Holandiji ili Belgiji takmiči samo nekoliko golubova nikad neće biti poznat preko granice, bez obzira koliko su mu dobri rezultati.

Ali činjenica je da mnogi od ovih ‘malih i nepoznatih momaka’ lete bolje od svjetski poznatih imena,imaju bolje golubove,a velika imena znaju za to!

Zašto bi oni inače išli u te male golubarnike da kupuju golubove kad hoće da poboljšaju svoje?

Samo pogledajte pedigree najboljih golubova velikih imena.U većini slučajeva imaju pretke svojih najboljih golubova od nepoznatih odgajivača.

Dobar primjer onoga na šta ciljam je William Geerts.

 

 

WILLIAM GEERTS

 

On je jedan od prvih pravih profesionalnih golubara u Belgiji i 70-ih i 80-ih sigurno najbolji takmičar na srednjim stazama.

U to vrijeme je kupio kuću sa velikim dvorištem u gradu Schilde u srcu provincije Antwerpen.

‘Ovdje moja pozicija nikad neće biti najbolja,ali ni najgora’ rekao je.

Pun samopouzdanja napravio je ogromne golubarnike i sljedeći korak je bio doći do kvalitetnih grla.

Za takve ptice je otišao kod starca, Fonske Jacobsa iz Sint Gillisa,koji je imao samo nekoliko golubova,ali je u to vrijeme bio nepobjediv.

Kupio je turu jaja i turu mladih za 500 franaka (12 eura!) i nakon nekoliko godina William je bio tako jak sa Jacobsovim golubovima da postao svjetski poznat.

Fonske Jacobs je tada bio i dalje nepoznat kao i prije.

Ovakvih primjera je mnogo.

 

 

KAKO GLUPO

 

Kad pričam o super golubu sa strancima većina njih ima isto pitanje:

Koje je linije golub?

Gluplje pitanje ne mogu da zamislim.

Pravi šampioni nemaju liniju!

Većina super golubova su produkt ukrštanja.

Još jedan dobar primjer onoga šta mislim je Vandenabeele.

Naročito u Engleskoj raspravljaju o karakteristikama svojih ‘Gabija’.

Tvrde da ih imaju čiste dok Vandenabeele ima pun golubarnik uveženih, jer vjeruje u ukrštanja.

Skoro svi njegovi najbolji golubovi potiču od njegove stare familije (‘Kleinen’ i danas ‘Bliksem’) ukršteni sa drugima.

Sa Dirk van Dijckom, Geerinckxom i ostalim je ista priča.

Golubarnici pravih šampiona su puni ukrštanja.

Golubarnici trgovaca su puni krvnog srodstva.

 

 

POLJACI

 

Vratimo se na Olimpijadu 2009.

Kad su rezultati Olimpijade postali poznati bilo mi je milo zbog Poljaka koji su dominirali u skoro svim kategorijama.

Ali… ne znam ni jednog Holanđanina ili Belgijanca koji je otišao u Poljsku da kupi golubove da bi poboljšao svoje.

Nadam se da će se ovo desiti našim Poljskim prijateljima jer će to značiti da im je konkurencija postala jača.